Probudila sam se, no nisam otvorila oči. Osjetila sam nečije tople ruke. Držale su me za lijevu ruku. Onda su me nečije usne poljubile u obraz. Otvorila sam oči. Sjedio je pored mene.
-Sve je uredu, Zara. Tom će sad doći.-, rekao mi je Mark u policijskoj odjeći i pancirki. Na njoj je pisalo "INT". Interpol? Začudila sam se. Kimnula sam glavom lagano jer me užasno boljela. Pomilovao me po licu.
-Što se dogodilo. Zar ti nisi odvjetnik? Tko su oni ljudi? Zašto su me oteli?- postavljala sam pitanja sve dok me nije prekinuo.
-Odmaraj se. Ja ću ti polako odgovarati na pitanja, a ti slušaj koliko možeš jer je ovo sve zaista komplicirano. Ok?- tiho me pitao.
-Dobro.-, još tiše sam odgovorila.
-Ovako. Ja sam policajac. Radim za interpol. Žao mi je što sam ti lagao da sam odvjetnik, ali jednostavno sam morao kad sam saznao da radiš za Kaulitze. Vidiš...oni imaju problema s narkomafijom već neko vrijeme. Ali nisu oni krivi, ne brini. Jednostavno...toliko dugo pokušavamo uloviti Casa-nostru i nisam mogao dopustiti da išta pođe po zlu. Niti moji ljudi nisu znali potpunu istinu o operaciji. Jesi li ovo sve pohvatala?- obzirno me pitao i nasmješio se.
-Daj. Znaš me.-, nasmješila sam mu se.
-Dobro. Znam te.-, nasmijao se. -Oteli su te zato što su htjeli napakostiti Tomu. Znaju da si mu ti cura i mislili su da će sve napraviti za tebe. I napravio je. A i ti si jako pametna, znaš?- malo me jače primio za ruku i ponovno mi se nasmješio. Pogledala sam ga u čudu.
-Kako to misliš? Pa nisam upotrijebila suzavac!- malo sam povisila ton. Blago me ušutkavao kroz smijeh.
-Poslala si SOS poruku i tvoja nam je prijateljica odmah sve javila. Interpol ipak ima vrhunsku opremu i locirali smo te relativno brzo. Provela si samo jedan dan tamo, ako se ne varam.-, ponovno me pogladio.
-Dan i pol.-, tužno sam rekla.
-Dan i pol.-, tiho je ponovio. -Ok. Odmaraj sad. Dečki će sigurno uskoro doći.-, poljubio me u čelo i izašao van. Ostavio me samu. Pogledala sam kroz prozor. Prekrasan dan. Uskoro sam čula kvaku na vratima. Okrenula sam glavu prema njima. Vrata su se poprilično brzo otvorila. Tom je upao u sobu i zatvorio vrata. Neko je vrijeme stajao skamenjen ispred njih očima prelazeći po krevetu i mom licu. Vidjela sam kako su mu oči zasuzile.
-Zarice.-, tiho je rekao.
-Tom.-, ja sam bila glasnija. Ubrzano je došetao do mog kreveta, sjeo na njega i poljubio me. Rukama me primio za lice nježno, ali energično. Boljelo me, užasno. Ali nisam ga htjela prekidati. Ljubio me, i svojim jezikom dodirivao moj nježno i stravstveno. Suze su mi počele curiti. Nisam više mogla izdržati. Rukama sam ga primila za glavu i privukla bliže sebi. Uvukao je svoje ruke pod moja leđa. Bio je nježan jer se bojao zbog mojih ozljeda. I njegove su oči zasuzile i on je pustio pokoju suzu. Kada smo napokon stali čvrsto me privinuo sebi u narjučje.
-Oprosti mi, molim te. Molim te, Zarice. Nisam nikad smio pustiti da mi te uzmu.-, ridala sam na njegovom ramenu dok je izgovarao te riječi. Bila sam užasno uplašena. Srce mi je tuklo sto na sat. Pogladila sam ga po glavi.
-Nemaš pojma kako si mi noćas nedostajala. Nisam mogao spavati. Bojao sam se za tebe. Nisam znao što je s tobom... Brinuo sam se.-, glas mu se tresao. Mislila sam da će zaplakati. Jedva je govorio.
-Mislila sam na tebe. Stalno.-, čvršće me zagrlio.
-Nemoj me nikada napustiti. Nikad više nemoj otići.-, prošaptao je. Naslonila sam glavu na njegovo rame.
-Volim te.-, rekla sam.
-Obožavam te.-, nasmješio se i ponovno me poljubio. Legao je na krevet pored mene i podvukao svoju ruku pod moju glavu. Naslonila sam glavu na njegova prsa. Zagrlio me i poljubio u kosu. Drugom me rukom milovao po glavi. Osjećala sam se sigurno. Ponovno u njegovom naručju. Uspavljivao me. Mazio me i pazio i uskoro sam gotovo utonula u san. Onda su se vrata ponovno otvorila i u sobu su ušli Zara, Bill i...TAI? Ček..što? Jel ja to vidim ljude koji nisu tu? Bill se primio za usta kad me vidio onako izudaranu u Tomovom naručju. Zara ga je instinktivno zagrlila, a Tai je stala pored mog kreveta i primila me za ruku. Otvorila sam oči najviše što sam mogla.
-Hej.-, rekla mi je.
-Hej.-, odvratila sam. -Kako je u Africi?- pitala sam ju.
-Ovo si totalno ti. Ležiš isprebijana na bolničkom krevetu nakon što te policija izbavila iz šaka otmičara, a ti pitaš kako je u Africi.-, obje smo se blago nasmijale.
-Seko... Zar se isprala šminka?- kroz suze rekla mi je Zara sjedajući pored Tai. Nasmijala sam se i zabolio me trbuh. Tom je refleksno položio ruku na moj trbuh i pitao jesam li dobro.
-Seko, nije se šminka isprala, nego me tata opet uhvatio kako kradem trešnje.-, nasmješila sam joj se. Nasmijale su se obje.
-Zara, kako se osjećaš?- Bill je sjeo na suprotnu stranu kreveta i pitao me.
-Osjećam se dobro. Mislim, boli me sve i tako to, ali sve u svemu je dobro. Hvala na pitanju.-, nasmješila sam se. Tom me poljubio u kosu. Uskoro nam se u sobi pridružilo i par sestara koje su odlučile "srezati popis gostiju", pa smo ponovno ostali samo Tom i ja.
-Ljubavi, kako se osjećaš?- pitao me.
-Daj prestani s tim. Deprimiraš me više. Osjećam se dovoljno dobro.-, nasmješila sam mu se.
-Oprosti.-, tužno je rekao.
-Daj, što ti je. Zezam se s tobom.-, rekla sam i obavila svoju ruku oko njegovog tijela.
-Da...znam. Nije moj dan. Definitivno nije moj dan.-, sjetno je spustio pogled.
-Moram te nešto pitati. Kako si se upetljao u narkomafiju?- pogledao me u čudu. Kao da nije očekivao to pitanje, kao da nije znao da ja znam.
-Zarice, sigurno si...-,
-Tom... Ne izbjegavaj pitanje.-, prekinula sam ga.
-Ok. Vidiš...Billov i moj pravi stari se uvuko u neka sranja s drogama i nabio teške dugove. Bill i ja smo mu pomogli da to vratimo, ali, jebiga...to je narkomafija. Kod njih nikad ne vratiš dug. Sad su nas počeli u zadnje vrijeme stalno nazivat i pritiskat da vratimo dug.-, gledao je u jednu točku na zidu.
-Zašto mi nisi rekao?- pogladila sam ga po licu.
-A šta sam ti trebao reć? "Čuj, ljubavi. Moram se nać sa šefom narkomafije, aj vidimo se."?- malo se naljutio.
-Pa mogao si mi reći. Shvatila bi.-, i ja sam malo povisila ton.
-Ne, nebi shvatila. Ti ne znaš kako je to. Ti se samo pretvaraš da razumiješ kako je meni, ponašaš se kao da živiš u mojoj koži. Nemaš ti pojma o meni.-, pustio me, ustao se i krenuo izlaziti.
-Tom, što ti je? Zašto se ponašaš tako djetinjasto?- prekasno, zalupio je vratima. Neću to više tolerirati! Dosta mi je njegovih naglih mjenjanja raspoloženja! Nek si nađe neku koja će to podnosit, ja neću.
***
Nema Toma dva dana. Dobro. Zara, Tai i Bill su tu i ja se osjećam bolje. Oporavljam se, kažu liječnici. Zafrkavali smo se, a onda se začuo lavež u hodniku.
-Nije valjda? Nije toliko blesav? Ne može biti toooooliko glup!- Bill je počeo komentirati. Zara se samo nasmijala i naslonila glavu na njegovo rame. Tai ih je pomalo ljubomorno promatrala, primjetila sam. Samo sam se nasmješila i uskoro su se vrata moje sobe otvorila. U sobu je utrčao Tomov pas.
-Molim te, reci mi da nije to napravio!- Bill je počeo vikat i dizati ruke u zrak. Zara ga je obgrlila oko pasa na što ju je ovaj poljubio u kosu. Pas je dotrčao ravno do mene i skočio mi na noge.
-AAA!- viknula sam. -Boli to, mali.-, pas je tužno spustio pogled. Pogladila sam ga i zalajao je. Za njim je ušao i Tom. Samo sam podigla pogled i nastavila gladiti psa.
-Ej.-, rekao je brišući ruke od hlače. Hladno sam ga pogledala i kimnula glavom.
-Mi ćemo vas ostaviti malo same.-, rekla je Zara i prektički izvukla Billa i Tai van. Bill ju je cijelo vrijeme grlio i napadao s poljupcima.
-Gle koga sam ti doveo.-, rekao je sa smješkom i očitom nervozom.
Vidim.-, ponovno sam ga hladno pogledala.
-Zarice...-
-Nemoj ti meni Zarice ništa.-, prekinula sam ga. -Naljutiš se bezveze, odjuriš, nema te dva dana. Čekaj...tko ti misliš da sam ja tebi?- pogledao me u čudu.
-Kako to misliš?- zbunjeno me pitao.
-Misliš da ću ja trpiti sve te tvoje hirove, ha? Misliš da ću ja zauvijek biti tu da me ti vrijeđaš kako ti se prohtje, da me ostavljaš kad hoćeš, gdje ti hoćeš, da nestaneš bez traga kad ti se nestaje... Pa daj...molim te.-, raširila sam ruke.
-Ne želiš me više vidjeti?- tužno me pogledao. Nasmijala sam se.
-Ti si stvarno lud.-, još jače sam se smijala.
-Pa ne moraš mi se i smijat, samo otežavaš sve ovo.-, sjeo je na dvosjed.
-Evo...pjevat ću ti jednu pjesmu.-, rekla sam kroz smiješak.
-Daj, samo me napucaj i nemoj mi davat lažne nade.-, spustio je glavu u ruke.
-Volim te budalo mala, kad bi samo, samo znala. Nije ovo igra šala. Volim te budalo mala!- pjevala sam kroz smijeh. Ovaj me gledao kao da sam luda.
-Ha?- pogledao me.
-Daj šuti i dođi tu!- nasmješila sam se i pozvala ga rukama k sebi. Počeo mi se približavati. Sjeo je na krevet i primio me za ruku.
-Oprosti, ljubavi. Ne znam što radim kad si ti u pitanju. Zbunjen sam, raspoloženje se mijenja i ja...-, prekinula sam ga poljupcem.
-Daj šuti!- rekla sam jer se naglo odljepio od mene. Ponovno sam ga poljubila. Stavila sam svoje ruke na njegovo lice i približila ga bliže sebi. Stavio je ruke na moja leđa i počeli smo se maziti. Imala sam čudan osjećaj da moja ljubav za njega slabi...
Post je objavljen 11.01.2010. u 15:52 sati.