Ja sam Candy i volim likere.
Prvi Baileys vidjela sam još za rata, kada ga je, tkoznagdje, nabavila
susjeda, s njim su se ispirala mrvice njenih specijalnih njemačkih krafni.
Ne sjećam se da li su mi dopustili da ga probam, doduše.
Iduće čega se sjećam je moje kao kamen čvrsto odbijanje da i liznem
Pinu coladu na dočeku dvijetisućite. Valjda sam bila uvjerena da ću
postati pijanac u trenu.
Zatim sam se počela družiti s nekim vinopijama i već u idućem trenu
otkrila sam da su mi osim Baileysa fini i Pina colada, Bacardi Breezer, onaj
Charlesnešto (kopija Baileysa), liker od jaja, Matisse, višnjevac,
liker od limuna,liker od šumskog voća te orahovac, u pravilnoj mjeri pomiješan s mlijekom.
Ne samo to, zadnja 4 mjeseca imam zalihe Baileysa u kući.
Čak sam jednom i pravu pravcatu rakiju trgnula kako bih se ugrijala nakon prokleto hladnog
kanjoninga.
(Naravno, moje alkoholiziranje nije prošlo bez problema.
Baka i Majka praktički su me strpale na rehabilitaciju kad sam nakon promocije nazdravila
višnjevcem, odnosno kad sam amarom poticala cirkulaciju nakon sprovoda.)
A onda mi je nakon novogodišnjeg tuluma sinulo nešto što je odvelo moje alkoholiziranje
u neistražena područja.
Poželjela sam sama raditi svoj alkohol.
Rekoh sebi, zvuči fino i zabavno i može se poklanjati naokolo.
Počela sam tražiti recepte.
I otkrila da mi osim voća i šećera za likere treba mnogo alkohola i vrijeme, u nekim slučajevima,
i do 8 mjeseci.
Zatim su mi nježno pripomenuli da mi samo za litru alkohola treba 70 do 150 kuna i
da se za te novce može kupiti već gotov liker.
I tako je propala moja ideja tjedna.
Post je objavljen 11.01.2010. u 10:46 sati.