Tog dana, 22.srpnja 1991. radio sam popodnevnu smjenu u Gospiću kad me je nazvala jedna osoba s Ličkog Osika, te mi priopćila da joj se brat vratio iz Vrebca i rekao.
- Kad sam prolazio za Ostrovicu vidio sam da su Martićevci kod kuće Mate i Jakana Krmpotića te pred školom u Barletima – rekao mi je Osičanka i dodao da je s njezinim bratom bio još jedan prijatelj koji mu je rekao da nikom ne govori ništa. U to vrijeme Lički Osik su kontrolirali četnici.
Nakon razgovora odvezao sam se u Bilaj kod Jose Mraovića. i rekao njemu što sam saznao. Sjeli smo u auto i krenuli prema Barletima. Po dolasku na Babulj ljudi su bili na cesti zbog toga što su čuli od Barleta neku viku i galamu. Od nekoliko ljudi samo su Joso Momin i Momo imali lovačke puške. Joso je iz vozila izvadio dvije automatske puške, pa smo pješice Joso i ja sišli u Luku Šajića. Tu nas je sreo jedan Magorićan koji je prevozio sijeno na traktoru, pa nam je potvrdio da je kod Mate dvadesetak Martićevaca i da su uhvatili jednog čovjeka, ali nije znao reći koga, te da ne idemo dalje. Vratili smo se za tim Magorićanom na Babulj (toga čovjeka sam poznavao iz viđenja jer je očitavao brojila od struje). Joso me je poslao u Bilaj da obavijestim narod jer nisu znali što se događa u Barletima. Uzeo sam vozilo i povezao Jose Šerića kćer u Bilaj kod Drage, a zatim sam na nekolika mjesta rekao što se događa u Barletima.
Kad sam se vratio na Babulj s Josom Mraovoćem su bili samo Joso Momin i Momo s puškama, a ostale Babuljčane nisam vidio. Joso mi je tad rekao da idem prema Komljovači, a on će krenuti prema Luki Šajića, ne znam dali je krenuo sam, jer tad su pristizali ljudi iz Bilaja na Babulj.
Kad sam bio na pola puta od Babulja i Komljovače tad je zapucalo prema meni s Vijače, legao sam u jarak nedaleko stupa dalekovoda, u to vrijeme se počelo pucati i od Luke Šajića. Krenuo sam dalje prema Komljovači, s južne strane popeo sam se na brdo. Odavde su se dobro vidjele barletske kuće i cesta kod mosta Jadove. U mojoj blizini nije bilo nikoga tako da sam mogao pratiti što se događa u Barletima.
Za to vrijeme na Babulj je pristigao pričuvni sastav MUP-a s Ivicom Dasovićem. Na cesti ispred kuće Mate Krmpotića bilo je nekoliko ljudi, a kod škole su nekolicina prelazila cestu prema Ostrovici. Nešto poslije toga dolazi do veće pucnjave kod kuće Žagara, a zatim su pucali i od Matine kuće i s brda Vijače. Tako je potrajalo nekih pet-šest minuta, a onda stižu specijalci koji su krenuli frontalno od Babulja prema Barletima i ubrzo su sustigli one koji su već otišli u Šajića Luku.
Po svemu sudeći Martićevci nisu bili s ove strane mosta na Jadovi već oko kuća i na Vijači. Njihova vatra (pucnjava) nije mogla doseći specijalce koji su bili zaklonjeni u Luki Šajića, pa je njihova pucnjava skoro stala. Tad se kod Matini kuća pojavio dim i nekoliko vozila je otišlo prema Vrepcu. U međuvremenu specijalci su dolazili kod mosta na Jadovi, a od kuće Mate i Jakana otvorena je žestoka paljba na njih.
Zatim sam vidio da kroz polje od Medačke plantaže dolaze dva transportera JNA-a u pravcu Barleta. Kako nisam mogao dojaviti nikome da dolazi vojska, pošao sam do kuća u Babulju vidjeti ima li kakve mogućnosti javiti specijalcima o dolasku vojske iz Metka. Dolaskom kod kuće Jose Šerića zatekao sam neke ljude u šarenoj uniformi te sam im rekao da dolaze transporteri iz smjera Metka.
Jedan od njih je imao vezu u ruci i rekao je da se pokušam vratiti ponovno natrag i da pratim kuda će vojska krenuti. Kad sam se vratio na Komljovaču dva su bova stajala dvjestotinjak metara od mene, a oficiri JNA su sa dalekozorima promatrali što se zbiva u Barletima. Na bovovima za oružjem stajali su vojnici, a oružje je bilo usmjereno prema Barletima. Za to vrijeme specijalci su već otišli prema Vrepcu, a posvuda je bilo pojedinačne pucnjave. Nakon desetak minuta bovovi su krenuli prema meni. Došavši do podnožja brda okrenuli su putem prema Barletima. Ja sam se vratio na Babulj, ali tamo nije bilo nikoga osim Mome koji mi je rekao da imamo ranjenih, te da su svi krenuli k Vrepcu.
Ishod ovog događaja bio je oslobođenje Mate i Jakana. Upali su kod njih zbog novca jer su znali da su ti ljudi bili jedni od bogatijih u ovom kraju.
Kod nas su bila dva specijalca ranjena, a kod njih znam da je jedan mrtav i više ranjenih Martićevaca koje je vojska s ona dva bova odvezla. Poslije ovog događaja na ovoj liniji bojišta bilo je pokušaja pješadijskih napada i upada četničkih diverzanata, a sve vrijeme rata nisu prestajali topnički napadi iz Volarica, Vrebca i Pavlovca na Bilaj.
Dolaskom UNPORFOR -a Babulj i dio Barleta bile u zona rardvajanja, preko koje je svakodnevno granatiran Bilaj.
Post je objavljen 10.01.2010. u 20:39 sati.