Sredinom mjeseca listopada, tokom noći primijećeni su pokreti oklopnih vozila i tenkova pod Debelom glavicom u Divoselu. Dolazili smo u više navrata na Klisu da vidimo možemo li uništiti koji od njih. Znali su da po danu ne smiju izlagati tenkove na otvoren prostor stoga su premještaje radili po noći.
Dana 19.studenog 1991. četnici su temeljito isplanirali napad na Bilaj, Ribnik i Ornice. Da bi odvukli pozornost s glavnog napada, s jednim djelom svojih snaga i potporom JNA pod komandom potpukovnika Minića u sedam sati napali su Klisu. Potpomognuti jakom topničkom pripremom od Divosela i Čitluka s dva transportera i pedesetak ljudi napali su liniju prema Ličkom Novom. S tim su se nadali odvući pozornost od linije Bilaja, Ribnika i Ornica.
Tog jutra moja grupa je stigla pod Klisu i zastala u bazi koja je bila na prvoj crti obrane. Kako je kišilo nismo se odmah uputili na brdo, a nismo se ni nadali nekoj akciji. Nakon pola sata od našeg dolaska krenuli smo na Klisu u pratnji jednog mladića iz Novoga. Mladić kojemu ne znam ime, imao je 16-17 godina, a bio je tu na prvoj liniji bojišta. Izišli smo stazom na sam vrh kad su prve granate zasule Klisu, sklonili smo se u najbliži rov. Imali smo sreće da nikog nije zakačilo jer su prve pale nedaleko nas. Neko vrijeme smo čekali da se granatiranje smiri, ali ono je bivalo još žešće, osim Klise granate su padale po L. Novom i duž cijele linije obrane.
Pod Klisom je bio jedan naš tenk te na liniji obrane dvadesetak vojnika, a na vrhu Klise bio je samo jedan borac Stipe (Štef). Rov u kojem smo bili bio je u sredini brda nekoliko metara dalje od Štefa, tako da nismo imali pogled prema Debeloj glavici i neprijateljskoj liniji. Toliko smo bili granatirani da se nije moglo prebaciti iz jednog rova u drugi. Stipe nije ni znao za nas. Tek kad smo ga dozvali rekao nam je da mu čuvamo leđa od Velebita. Granatiranje je bilo tako žestoko da je sve okolo nas praštalo od gelera i kamenja, a mladić koji je bio s nama zadobio je jaču ogrebotinu iznad oka.
Dok su granatirali naše položaje iz pravca Debele glavice pod Klisu, krenula su dva transportera s nešto četnika. Kad su došli na domet Stipe je bestrzajnim topom pogodio jedan transporter i tako zaustavio njihov napad. Četnici su se povukli ostavljajući pogođeni transporter, a imali su jednog poginulog i četvoricu ranjenih. U to vrijeme stigli su specijalci MUP-a i pojačali liniju obrane.
U međuvremenu su nas obavijestili da su Ornice napadnute i da krenemo tamo. Još je trajao topnički napad iz Divosela, a tada je otpočeo i napad od Ljubova. Po prvi put i iz višecjevnih reketnih bacača tukli su po Gospiću i cestu od Kaniže prema Novom. Mi smo se tad našli na tom pravcu od Ličkog Novog prema Gospiću. Pod vatrom smo stigli do kakvog takvog zaklona kod groblja. Jedan avion je došao od Divosela i raketirao kamenolom i mitraljirao kuće u podnožju Oštre te se vratio uz Velebit natrag.
Topnički napad je preusmjeren na Gospić, a mi smo kroz Žabicu stigli u Bilaj, a odatle prema štalama kod Ornica. S jedne uzvisine imali smo čisto polje prema Čitluku, ali na njemu nije bilo tenkova ni neprijateljskih vojnika.
Četnici Rade Čubrila potpomognuti s dvije čete Lapčana i JNA pod komandom Miće Sovilja izveli su napad od potoka Počiteljice i prkosa s južne strane Ornica. U žestokom napadu uspjeli su ući do polovice Ornica i tu su zaustavljeni. Već istog dana istjerali su ih naši uz pomoć HOS-a prema Čitluku. Nije poznato koliko su gubitaka imali četnici, a kod nas su bila dvojica ranjena.
Napad od Vrebca i Barleta na Bilaj trebao je provesti peti bataljun pod komandom Čede Radakovića i Mile Počuče. Napad je u samom početku bio zaustavljen, a vojska nije ni krenula dalje od mosta na Jadovi. Napad od Metka na Ribnik vodio je Predrag Kleut s dvije čete iz Lapačke brigade, ali ni oni se nisu značajnije pomakli sa svojih položaja.
Post je objavljen 10.01.2010. u 20:39 sati.