Marketing
SUSTIPAN
Dok smo polako šetali priko Ježinca sitila sam se da na jedno misto nikad nismo bili. I kako smo blizu na povratku smo svratili.
Sustipan. Spomen groblje.
Crkvica Svetog Stjepana.
Groblje smješteno na najlipšem mistu. Uz samo more.
Lagano šetamo okolo. Naravno, ja uvik malo zaostajem, gledam.
Prilipo je ovo misto.
Stojim, gledam u more.
Približim se. Slušam. Tuče u kraj.
Tako je lipo i začaravajuče da se teško pomaknit. ( Inače, ovo ne bi preporučila ako ne podnosite visinu i brzo vam se zamanta.)
Naravno i ovde ponosni cvitovi agava.
Pogled na zapad.
Šetam polako stazom. Friško je. Dičica trčkaraju okolo. Vjerovatno je među njima bila i Tixi sa svojim mališem.
Uz sami zid, na stini, klupe. Mjesto kao stvoreno za razmišljanje. Za odmaranje, slušanje. Mora, vitra, sunca, svojih misli, srca.
I ponovno mi pogled biži na Čiovo i agavu.
I zalazak sunca.
Post je objavljen 12.01.2010. u 10:04 sati.