Marketing
Kako gore, tako dolje...
Autor slike: meni nepoznat
Ponekad se sve pričinjava kao dubok san
Kada duša utone u noć i zaboravi na dan
Rijeka tišine miluje sad obalu snova
Voda se prelijeva,isprepliću se slova.
Pjenušavi vali prostiru se iz daljine
Uhvaćenu svjetlost oteli su iz tišine
I raznose kroz noćno nebo krijesnica roj
Na buđenje zovu kroz anđeoski poj.
Drveće je rasplelo svoje korjenaste kose
Prenoseći ka dubini sve životne kapi rose
Nektar ponuđeni, svakoj duši mio lijek
Treptaj jedan, udah dug,i proletje jedan vijek.
Kako gore, tako dolje, zapis jedan kaže
Ljudska duša ne vjeruje, samu sebe laže
Kako dolje, tako gore, pakao il' raj
Gdje početak je priči, tu počiva i kraj.
Kraj bez završetka, bezgraničnost jedna
Vječnost kojoj moja kapljica je vrijedna
U kojoj se odražava svjetlost sa visina
Jednaka svoj tami neznanih dubina.
Ponekad se sve pričinjava kao dubok san
Kada duša utone u noć i zaboravi na dan
Rijeka tišine miluje sad obalu snova
Voda se prelijeva, isprepliću se slova.
Post je objavljen 10.01.2010. u 13:24 sati.