Religije su nastale od reduciranih fragmenata ezoterijskih doktrina. Ne vidim nista sporno u tome da se koristi dualni obrazac ("religijski") da bi se prikazale stvari u pravom svijetlu. Neke stvari se jednostavno (zbog ogranicenosti nas kao mikrokosmosa), ne mogu svesti na golu prakticnu sferu, vec na balans koji djeluje na relaciji teorija / spoznaja, praksa / spoznaja.
U Knjizi Enocha, dobar dio razgovora koje Pali Andjeli vode sa Enochom poklapa se sa porukama Aivaza (demon, takozvani Crowleyev "duhovni vodic"). Nema nekakvih prevelikih razlika u demonskom obrascu koji djeluje iz ciste perspektive suptilne manipulacije i privida rasta. Pali Andjeli su demoni koji su stvorili materijalan svijet (svjetove) da bi istovremeno mogli iskusiti nove sfere postojanja kroz nizi (gusci) oblik svijesti i istovremeno se hraniti tom istom svijesti. U Belzebubovim Pricama lijepo je opisan taj proces (organ Kundabufera) te intervencija bica na strani Svjetla, da se kreacija spasi od potpune tame i unistenja. Crno je stanje potpune inercije uma, duha i tijela i prikovanost za frekvencije najnizeg spektra (seksualna energija koja se proteze kroz ego, emocije i um), cija je doktrina invertirana transcedentnost, gdje praktikant jedino moze doprijeti do sfera Kaosa, koje se naleze duboko unutar sfera Apsolutnoga (jednom je stanje Kaosa bilo sveobuhvatno - vise nije). I to je taj obrazac gdje praktikanti dozivljavaju ego tripove i "pobjedu nad strahom" i privid rasta, umotani u supstitut koji se naziva - iluzija. Prava istina je trnovit put Svjetlosti, bola, odricanja i patnje, potpune okrenutosti drugima i unutrasnjeg rasta kroz druge (uzajamnu interakciju i pomaganje). Put stida, poniznosti, empatije i altruizma, koji dovodi do ascenzije covjekova bitka, gdje se volja, ljubav, mudrost i kreacija (Kreativnost) spajaju u Jedno u savrsenoj harmoniji i gdje nista nije podredjeno drugom. Nikakva "ljubav pod voljom" i slicna banalizirajuca sranja, vec volja koja dovodi do ljubavi, volja i ljubav do mudrosti, a volja, ljubav i mudrost do kreativnosti (kreacije) i repetitornog stvaranja "novoga bozanstva" (kojega ne stvara "falus" nego cetiri aspekta God Minda koje sam naveo). Aivaz, i opcenito demonski ucitelji, zagovaraju rad sa sferama donjeg reda i teze prema Kaosu ("ljubav pod voljom" i hedonisticki obrazac "cini sto te volja"), gdje se volja (koju nemamo jer smo IMO isprogramirani od tih istih da koristimo njihovu volju) samo floskula koja u pojedincima stvara "God complex". Pojedinci prihvacaju "doktrinu sexa i ega" kao jedinu mogucu (vjerojatno zato sto je najizravnija, najintenzivnija u materiji i zato ste se ne mora uloziti APSOLUTNO nikakav duhovni napor) i djeluju kroz prizmu donjih centara i uma. To je - eGzoterija koja sa samom transcedencijom ima veze jednako kao i religijski obrasci. Sama seksualna energija moze koristiti kao izvanredan kreativan impuls, ali nikako kao transcedentalna metoda koja dovodi do ascenzije. Neizbalansirana seksualna sfera, koja djeluje neovisno o ostalim centrima, dovodi jedino do zastranjenja. Upravo zbog toga je magijski obrazac popularan - covjek ostaje Zvijer i to mu savrseno odgovara. Na zalost.
Teorija da dualizam ne postoji, plasirana je upravo od Palih Andjela, kojima savrseno odgovara paradigma da "nista nije crno i da nista nije bijelo". Crno je preslabo. Bijelo je prejako. Zato i postoje palete boja koje se protezu izmedju ove dvije suprotnosti. Egzistencija unutar polariteta koja negira sam polaritet, nesvjesna je egzistencija. Zato manipulacije i je toliko sveobuhvatna jer udara preko kolektivnog nesvjesnog na individualno nesvjesno. Energija kolektiva, bazirana na projiciranju i asocijacijama, dijametralno je suprotna energiji pojedinca koja bi se trebala bazirati na percipiranju i aktivnoj imaginaciji. To je ona rudimentarna razlika izmedju Freudovog i Jungovog pristupa u pojasnjavanju arhetipova i njihovog djelovanja na ljudsku svijest (preciznije - podsvijest).
Neke od zamki magijsko / seksualnog aspekta.
1. "Reorganizacija magijske moci unutar ljudskog organizma podrazumijeva konsolidaciju materijalizirane zelje, sve dok se ne iscrpi putem `nepotrebnosti`" - Formula Gomore, koju je O.T.O. obnovio a koja se koristila u drevnom egipatskom Drakonijanskom / Stellarnom Kultu.
- velika zamka. niti jedna materijalna zelja ne moze se isrpiti na nacin da postane nepotrebna, jer ju zamijenjuju i naslijedjuju nove zelje koje se nadovezuju na primarnu zelju. to je krug bez kraja (ili lonac bez dna). zatvorena petlja.
2. "Puten covjek postaje ravnodusan, i kontroliran sve do odlozene i konacne subliminacije. Njegov trening ima za cilj da ga ucini pokornim i zavisnim, sve dok ne bude u stanju da kontrolira, preobrazava i upravlja svojom magijskom energijom, sa hladnokrvnom i nemoralnom strascu" - Austin Osman Spare (The Zoetic Grimoire Of Zos)
- iako je Spare jedan od rijetkih magicara ciji rad cijenim, ne mogu a da se ne osvrnem na ovu zamku. opisana je nista drugo nego dopustenost pojedinca da se nad njime manipulira, da bi isti kasnije mogao manipulirati drugima. moc i kontrola su sintagme kojima vrve raznorazni magijski prirucnici. mislim da se tu dalje nema sta govoriti.
3. "Odrzi postojanom Zelju" - Austin Osman Spare u objasnjavanju nacela Sabbata
- ovdje se govori o zanosu i ekstazi u sferi seksualne magije. Iako bi se mnogi suvremeni tantrici slozili sa time, duboko i iskreno smatram da se ovo nacelo dijametralno razilazi sa ezoterijskim nacelom "budi bez zelja". Zelje ovakvog kalibra vode jedino do opcinjenosti i ispunjenju vlastitog ega i libida.
Postoji jos jedan obrazac, kojeg sam primijetio kod mnogih praktikanata magije - takozvani "racionalno misticni" obrazac (jest da je paradoks, ali jebat ga - nekima je logican :) ), gdje pojedinci vjeruju da su andjeoske i demonske sfere mentalni obrasci unutar kolektivnog nesvjesnog. Ova ekspandirana Jungova hipoteza, nadogradjena radovima od Granta i Slavinskog, nekima predstavlja "zdrav" temelj za bavljenje magijom, koja je, kao, bazirana na cistom racionalnom principu - sve je psiha i nista ne postoji van vlastite psihe. Ovaj polu solipsisticki obrazac implicira mnoge nejasnoce, pogotovo kada mikrokozmos (nas) pokusava korespondirati makrokozmosu (svemu) po krivo shvacenom 2. nacelu hermetizma: "kako gore tako dolje i obratno", gdje u mikrokozmosu, prema njima, vladaju apsolutno isti zakoni i pravila kao u makrokozmosu; samim tim iskljucujuci presudnu ulogu makrokozmosa na mikrokozmos, invertirajuci ezoterijske spoznaje i prejudicirajuci kako je sam mikrokozmos ustvari makrokozmos (a ne njegov donji / materijalan / privremeni aspekat) i na kraju, iskljucivati postojanje makrokozmosa kao takvog.
Jos jedna velika zamka, mozda i najveca!
Post je objavljen 10.01.2010. u 03:10 sati.