Zastaje mi srce večeras...tuga je preuzela kormilo i sad plovi mojom dušom i ostavlja sivi trag nekih događaja kojih se ne želim sjećati...nekih osjećaja koje ne želim osjećati...
Ne volim januar...uvijek me prene taj stih nakon ulaska u novu... Sjeti me januar na ljude, kojih više nema u mojem životu, a čije smo rođendane tad slavili, na sretne događaje koji su sad tek uspomene... na neke nade koje sam izgubila putem... na jednu ljubav za koju sam mislila da je ona prava i čija me sjena još proganja snovima... i na...
... dane neizvjesnosti, boli...tuge... Na dane za koje sam mislila da ću zaboraviti, ali oni su tu... skriveni u svakom danu januara... i svake godine sve su mi teži kamen na grudima... iako sam svjesna da nikad nije bilo drugog izlaza... nikad druge opcije...samo jedna jedina... I ta težina ne nestaje, ne nanosi mi bol..., ali ta tupa tuga izjeda me iznutra...
Ponekad je teško šutjeti...još teže kad znaš da tvoje riječi ne bi bile razumljive... Nekima su ta poglavlja odavno zatvorena...
Znam... sve ima svoje razloge...svjesna sam... i biti ću opet svoja... kad prođe januar...
Post je objavljen 09.01.2010. u 23:24 sati.