Marketing
SLUTNJA
U kutovima tvojih usana mekih
neka nježnost prosula se
kad liznuo si moje stare
zaleđene strahove i boli....
Ne boj se, šapnuo si
i pružio mi osmijeh ko trešnju crvenu
ispod čvrstog leda i snijega punog soli....
Možda godine tvoje još osjetile nisu
povreda,
možda kroz priču ovlaš kapnuo si
kap meda
na usne mi suhe i žedne...
Tek nekim čudom ponovno
čula sam ptice
kako nadlijeću krovove moje
i približila ti smrznuto lice
kao davno nekad nekom negdje
noći jedne.....
Post je objavljen 09.01.2010. u 18:56 sati.