Ti si rekao da je brodolom i da je na tom brodu dvije tisuće ljudi..
Ti bi gledao spasiti mene...A, šta je sa one dvije žene?
Još u noćima...tamnim..tražim tebe..
Mislila sam da ću te moći izbrisati..
Ali svake se noći vraćam...tebi...
Puštam te da ulaziš u moje snove...
Osjećam tvoj dah na mom vratu..
Tvoji prsti lagano klize...niz moju kožu..
Toliko si jebeno stvaran ,da ,ja neželim otvoriti oči..
Pravim se da spavam...znaš samo da Ti neodeš..
Jer znam da kad oči otvorim..
Ti nestat češ...kao noć..ona crna gusta...
Al da bar to jutro što mi te krade...donese sjaj..
Al ne ,donosi samo tugu..i onako nešto poput stezanja srca..
Mišići mi se grče i ja..po stoti put...
Umirem u grču..od bola...da nemam te više...
I molim noć...da opet dođeš..da me dahom svojim dotakneš...
i mrzim se mrzim..zbog te želje..
Mrzim...zbog želje..jer to mi jedino ostalo je od tebe...i grč, znaš onaj...
od kojeg misliš da češ umrijeti....umrijeti od tuge...
razumiješ....
Post je objavljen 09.01.2010. u 17:17 sati.