Marketing
Mitologija drevnog Egipta
Sedmi je noćni sat i Athumanunh, u to gluho doba noći, u svojim koračanjima kroz drevnu mitologiju još drevnijeg Egipta, stiže pred 'Sedma vrata' koja čuva noćni stražar imena Saktif. Evo što pak je on ispričao Athumanunhu:
'… neka budu potučene 'zmije' koje se nalaze na tebi, čaraju i poznaju izričaje svoje snagom vradžbina svojih koje su u njima …'
Doba kada je krokodil napao – zlo i grijeh
Drevni Egipćani bili su uvjereni da su nakon stvaranja Svijeta ljudi živjeli u savršenoj harmoniji s bogovima. Bilo je to 'rajsko vrijeme', 'zlatno doba', ili kako su to drevni Egipćani zapisali bilo je to doba 'kada su ljudski trbusi bili ispunjeni obiljem, doba kada krokodil još nije napadao, doba kada zmije još nisu prijetile ugrizom'.
Ra je stvorio ljude tako da u njima nije bilo zloće, a ni zla, no, onda su se ljudi ipak odjednom pobunili protiv Ra. Sklad i ravnoteža bili su dovedeni u pitanje i Ra je odlučio kazniti ljude, odnosno čovječanstvo koje je zapalo u grijeh. Athumanunh nikada nije pronašao hijeroglifski zapis koji bi opisivao zašto je čovječanstvo zastranilo i ugrozilo svojim grijehovima sklad i ravnotežu nebesku i božansku.
bog Ra, solarno vrhovno božanstvo, ima sunčani disk oko kojeg se omotala kraljevska kobra
Međutim, ako Athumanunh malo bolje razmisli čak na dva mjesta drevni su Egipćani to zorno prikazali i opisali. Dobro Athumanunh, pa gdje je to opis ljudskog grijeha kod drevnih Egipćana? Athumanunh će zapisati: - baš kao što su 'pali anđeli' (nefilimi – nazvat će ih Athumanunh) zlonamjerno ljude podučili nedopuštenim vještinama (izrada oružja, te uporaba istog što je izazvalo ratove među ljudima – po Athumanunhu), te se upustili u spolne odnose, s ljudskim ženama, iz kojih su se kasnije rodila bogohulna bića. (ovaj dio svi krivo shvate! Ovo je Athumanunhovo promišljanje – nefilimi (pali anđeli) nemaju nikakvu vezu s drevnim Egipćanima, ali nešto se slično moglo dogoditi i kod drevnih Egipćana – zašto ne?)
bog Horus, bog Neba, sin Izidin, ima krunu, a nema sunčani disk
Najvjerojatnije se moralo nešto slično dogoditi i kod drevnih Egipćana, jer moćni je Ra žestoko upozorio praiskonskog božanskog pravednika i ratnika, moćnog Geba, - '… neka budu potučene 'zmije' koje se nalaze na tebi, čaraju i poznaju izričaje svoje snagom vradžbina svojih koje su u njima …'
bog Horus – ur (Krilati Horus, bog rata) – nema krunu na glavi, a nema ni sunčani disk
Athumanunh vjeruje da to nisu zmije (gmazovi) rasprostranjene drevnim Egiptom, već su to bogohulna bića, točnije sedamdeset i dvojica ljudskih pomagača koji su pomogli Setu da ubije Ozirisa pravednog. Dakle, podrijetlo zla doista je božansko (Set je u zavjeru uvukao ljude u namjeri da se dočepa prijestolja koje je njegov otac Geb ostavio bratu njegovom Ozirisu pravednom – po Athumanunhu), ali zlo se ne može ostvariti bez ljudskog djelovanja.
Eto ga! Ljudska je zloća ta koja dovodi do zla. Na kraju, božanstva se međusobno bore, mrze i nadmudruju na vrlo niske i krajnje pakosne načine, ali božica Maat je tu svemoguća i vrlo djelotvorna. No, kada se u božanske pakosti uključe ljudi onda je to vrlo opasno, jer ljudska pohlepa i lakomost nadilaze čak i božanske pakosti. Zato će čovjek prema zapisima drevnih Egipćana za svoja dijela (nedjela) odgovarati pred Ozirisom pravednim na posljednjem sudu u zemlji mrtvih gdje ga čeka nepristrana Maat, mudri Toth, neumoljiv Anubis i strašni Ammit.
božica Maat, božica reda i zakona, nemoćna je kada se uz božanske pakosti uključi i ljudska zloća, ali na kraju svi ipak stižu pred božicu Maat, a tada je ona neumoljiva
Post je objavljen 09.01.2010. u 17:13 sati.