Hajduk je izvrsno koristio prvenstva splitskog podsaveza koja su ujedno bila i kvalifikacijska za državno prvenstvo. U organizaciji gradskih vlasti, Hajduk je otišao u Sjevernu Afriku gdje je klub postigao svoj prvi veliki rezultat i stekao svjetsku reputaciju. U Tunis i Alžir mlada Hajdukova momčad pod vodstvom barba Luke do nogu je potukla sve suparnike. Na povratku brodom svratili su u francusku luku Marseille gdje je "pao" prvak Francuske Olympique sa 3:2. Po dolasku u Split navijači im priređuju veličanstven doček kakav Split do tada nije vidio. S ovim rezultatima Hajduk je ušao u lagane utakmice protiv splitskih protivnika i odnosi lagane pobjede. Kaliterna je znao da treba imati vjere u mlade igrače i uz pravilan trening moglo se lagano doći do velikih uspjeha. Tako je mladog 16-godišnjeg brata prvog golmana Otmara Gazzaria, Renzu polako ubacivao u igru, dok je s druge strane umirovio se Frane Tagliafero. Savez donosi odluku da će u prvenstvu 1924. sudjelovati 7 prvaka nogometnih podsaveza i da će se održati kup jugoslavenskihgradova. Odmah na početku godine čast da budu prvi igrači pozvani u reprezentaciju Jugoslavije dobili su Mirko Borovčić Kurir i Janko Rodin. U prvoj utakmici za kup gradova, pobijeđena je reprezentacija Sarajeva sa 6:0. Lanjski prvak, »Građanski«, prvi je protivnik u novom prvenstvu. Ta maratonska uzbudljiva bitka bila je jedna od najuzbudljivijih u povijesti našega nogometa. Nadmoćniji domaćin morao se zadovoljiti neodlučnim ishodom. Zbog mraka nastavak utakmice je odgođen. Sutradan u nastavku dva puta po 15 — opet neodlučno. Odmah se igra nova utakmica i hajduci izvanrednim jurišem pregaze svog protivnika sa 5:0. Navijači izbezumljeni od radosti ogriješili su se o pravila korektnosti i prvi put u Splitu čuje se: U kolo s njima! Ta pobjeda je odjeknula senzacionalno, i nagnala saveznog kapetana Zinaju da ode u Suboticu i prisustvuje »Hajdukovoj« igri protiv reprezentacije Subotice. Izvrsnim i duhovitim kombinacijama »Hajduk« je deklasirao domaćine sa 5:1, što još nije odgovaralo realnom odnosu snaga na terenu. Subotičani su gledali ponajbolje mađarske klubove, ali priznaju da takav nogomet još nisu vidjeli. Nakon utakmice savezni kapetan mogao je samo reći: »To što izvode Splićani, to je opera, koncert, kompletan tim »Hajduka« postavit ću u reprezentaciju«. Idući protivnik bio je SAŠK dužnik iz prošlogodišnjeg prvenstva. Iako je SAŠK pokušao napadati zbog brzih rješavanja lopte Hajduk jednostavno lako dolazi do pobjede rezultatom 6:1. Ono što je Zinaja najavio to je i učino na utakmici protiv Čehoslovačke kada cijeli prvi tim osim Gazzaria, koji je imao talijansko državljanstvo, nastupio za Jugoslaviju. Splitski novinari bili su zabrinuti zbog neprestanog igranja svake nedjelje i pritom još putovati da će doći do zasićenja loptom i do umora. U nastavku prvenstva i kupa desilo se ono što se zloguko i predviđalo: stalne igre iscrple su snagu tima i u finalnoj utakmici kupa, reprezentacija Zagreba pobjeđuje »Hajduk« u Beogradu sa 3:2, a beogradska »Jugoslavija« u finalnoj utakmici prvenstva zasluženo pobjeđuje u Zagrebu sa 2:1. Ipak mora se istaći i ekipa Jugoslavije koja je bila izrazito jaka. Milutin Ivković, Branislav Sekulić, Dušan Petković i Dragan Jovanović, koji je postao po drugi put najbolji strijelac prvenstva, bili su zvijezde ne samo kluba već i cijelog nogometa.
Otmar Gazzari (4/0), Petar Dujmović (4/0), Janko Rodin (4/0), Veljko Poduje (4/0), Mihovil Borovčić Kurir (4/1), Ante Kesić (4/1), Vinko Radić (4/2), Mirko Bonačić (4/2), Ljubomir Benčić (4/4), Ante Bonačić (4/5), Šime Poduje (4/1)
Četvrtfinale
07.09.1924 Jugoslavija 5–2 Slavija
07.09.1924 Ilirija 1–3 SAŠK
07.09.1924 Hajduk 4–4 Građanski
08.09.1924 Hajduk 5–0 Građanski
Somborski SK bez borbe prošao
Polufinale
21.09.1924 Somborski SK 1–5 Jugoslavija
221.09.1924 SAŠK 1–6 Hajduk
Finale
12.10.1924 Jugoslavija 2–1 Hajduk Split
Post je objavljen 09.01.2010. u 10:51 sati.