Draga Jessie,
ponekad se učini, kad pročitam sve što napisah na tvojim stranama, da se sve vrti oko mene...Ja, ja ja...ja pa ja...ja, ja, ja, ja , ja , ja... opet ja, ja i ja... samo moji osjećaji i ja...
Ali nije li to posljedica cjelodnevnog uvažavanja tuđih misli i osjećaja... Cijeli dan pokušavam balansirati između majčinstva, obiteljskih obveza i zadataka, posla, prijateljstava... pa za mene ne ostane do koji trenutak vremena... onaj sebični trenutak, koji se drznem uzeti samo za sebe...U tom jednom trenutku osjetiti svu slobodu i ispunjenost, namiriti sve želje što se skupljaju u grudima... Tad dopuštam dvadesetjednogodišnjakinji u meni da živi onaj život koji nije imala hrabrosti živjeti...
Post je objavljen 09.01.2010. u 00:59 sati.