Na protekloj sjednici izglasan je Pravilnik o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva.
Tim Pravilnikom se na 16 stranica (?!) uređuje način odlaganja, uvjeti i rokovi čuvanja arhivske građe Općine.
U više članaka spomenutog Pravilnika navodi se „zaposlenik u pismohrani“ te se ne isključuje mogućnost zapošljavanja još jednog djelatnika.
Koliko nam je to zaista potrebno? Trebaju li ovako male općine imati pismohranu s posebnim djelatnikom zaduženim za rad iste ili je to soljenje mora, ostavljam Vama na prosudbu.
Objašnjeno nam je da je donošenje Pravilnika propisano. Slažemo se da treba čuvati dokumente kao svjedoke protekloga vremena. Uvijek poslije dolazi netko drugi, a ljudsko je sjećanje varljivo. Samo, je li zakonodavac na najbolji način odmjerio način prikupljanja i čuvanja građe? Je li vodio računa o svim posljedicama? Jesu li se isti učinci mogli postići i jednostavnije? Je li to još jedno naše ”činovničko” rješenje pretjeranoga normiranja?
Uz to, na istoj sjednici pročelnik jedinstvenog upravnog odjela požalio se na velik opseg posla koji njih dvojica, uz načelnika i komunalnoga redara, ne mogu dobro obaviti. Razumjeli smo to kao najavu otvaranja novoga radnoga mjesta.
Vjerujemo pročelniku da je preopterećen, ali pozivamo načelnika i sve zaposlenike u Općini neka, prije donošenja odluke o novom radnom mjestu, dobro protresu vlastitu organizaciju rada i dobro izračunaju sve troškove zaposlenika te ih usporede s proračunom Općine.
Post je objavljen 08.01.2010. u 15:36 sati.