Nerijetko čujemo: Politika me ne zanima. Neću na izbore, nemam koga izabrati. Svi su isti, meni je svejedno. Ništa se neće promijeniti.
No, je li baš tako?
Poštujući pravo svakoga pojedinca na njegovo mišljenje, svjesni smo da je i neizlazak na izbore svojevrstan izbor i građanska poruka.
Ipak, vrijedno je razmisliti:
1. Svaki pojedinac ima svoj životni izbor. Nekoga zanima sport, nekoga ekonomija, nekoga zdravstvo … Puno je područja u kojima pojedinac ostvaruje sebe, zadovoljava svoje profesionalne i druge potrebe. Ali, nitko od nas ne živi na pustom otoku. Živimo u zajednici. Od društva očekujemo da nam omogući ostvarivanje sebe i zadovoljavanje svojih potreba. Stoga svi imamo pravo i obvezu dati svoj osobni doprinos napretku društva. To je osnovno pitanje građanske kulture i odgovornosti.
2. Nijedan čovjek nije isti, pa nisu ista ni dva političara ni dvije političke stranke. Istina je da se tzv. političke elite u različitim društvima i sredinama izdvajaju i po nekim sličnim osobinama. Ali, možemo tako reći i da su svi liječnici isti. Ili nogometaši, pa opet među njima biramo one za koje navijamo od srca, mada je svaka njihova kap znoja zlatom nagrađena, za razliku od naše. Davno je rečeno da narod ima vlast kakvu zaslužuje. I upravo se u tome krije smisao i svrha građanskoga glasa.
3. Možemo biti nezadovoljni našom političkom elitom. Nerijetko smo u pravu kad nam se čini da se ništa ne mijenja. Ipak, promjene u društvu su dugotrajan proces, a mi smo na početku demokracije. Zrele svjetske demokracije razvijale su se desetljećima i stoljećima. Ali, i kod nas su promjene vidljive. Pokušajte zamisliti što bi bilo s Domovinskim ratom i hrvatskom samostalnošću da se zato nije na referendumu izjasnilo preko 90% građana i sve političke stranke. Usporedite Hrvatsku u očima nas samih i svijeta prije koalicijske vlasti 2000. i nakon toga. Usporedite Vladu i HDZ sa Sanaderom na čelu i bez njega. Pokušajte zamisliti na mjestu Mesića nekoga drugoga. Ne bi bilo isto, zar ne? Tako je upravo zato jer su građani na izborima tako odlučili.
Mnogi bi od nas željeli puno toga drukčije, od posla do proizvoda koje kupujemo, ali možemo izabrati samo od onoga što se nudi. Tako je i u politici.
Prilično je lako ne izabrati i ostati u uvjerenju ”ja sam iznad politike, neću biti dio toga, politika je k….!” I takav je stav legitiman. Ali, ipak treba naći u sebi barem malo hrabrosti, preuzeti svoj dio odgovornosti i izabrati.
Dužni smo to svojoj djeci.
Sudjelovali mi na izborima ili ne, netko će biti izabran i odlučivati o našim životima.
Ili, vrlo jednostavno:
– Demokratski ustroj ima mana, ali bolji sustav ne postoji.
– Demokracija podrazumijeva sudjelovanje građana i političkih stranaka na izborima.
I što onda preostaje pojedincu nezadovoljnom ponudom na političkoj sceni?
1. Zaključiti da nitko ne valja i ostati doma. I šutjeti.
2. Sam se uključiti, ponuditi bolji program i pobijediti na izborima.
3. Od ponuđenoga izabrati onoga tko je najbliži njegovim stavovima.
Zato, ne dozvolite da se potvrdi točnost izjave G. J. Nathana s naše naslovnice.
Potvrdite sljedeću:
Dobre dužnosnike biraju dobri građani svjesni svojih prava i obveza!
U aktualnim predsjedničkim izborima naši su kandidati, dr. sc. Ivo Josipović i dr. sc. Vesna Pusić svojom kampanjom pokazali kako u Hrvatskoj postoje kulturni, obrazovani i vjerodostojni političari koji zaslužuju povjerenje građana. Veseli nas njihov uspjeh na izborima, a komentar g. Pusić o izbornim rezultatima 1. kruga izaziva zadovoljstvo svojom odmjerenošću, optimizmom i vjerom u promjene na bolje. Pokazala je kako se i u porazu može biti velik i kako javni angažman ima smisla. Uspjeh g. Josipovića čini nas ponosnima.
Želimo li kulturnu, obrazovanu, dostojanstvenu i pravednu Hrvatsku – trebamo i takvoga predsjednika. Hrvatskoj je dosta populista i demagoga, bukača i svestranih snalažljivih Mesija. Trebaju nam odgovorni, pošteni, vjerodostojni, kulturni i obrazovani ljudi kojih se nikada i nigdje nećemo sramiti.
Treba nam predsjednik za EU, moderan čovjek 21. stoljeća.
Treba nam Ivo Josipović!
Svima onima kojima nije jasna poruka I. Josipovića o izboru između svjetla i tame donosimo tekst pjesme G. Barea koja je izvorište te poruke. Pjesma je i inače lijepa, sadržajna, aktualna i danas kao i kada je nastala. Sigurno ste je već čuli i vidjeli predizborni spot, ali pravo je zadovoljstvo čitati riječi pjesme. I razmisliti o njima!
Put ka sreći
Gdje je nestao čovjek
Gdje se skrivao
Iz vagona godina
Na tračnice ispao
Gleda gdje su znakovi
Kojim putem krenuti
Može li tko reći
Gdje je put ka sreći
Samo živi, samo budi
Svi odgovori doći će sami
Samo stoj na svjetlu
I doći će kraj tami
Kakva je to istina
Kad s druge strane je laž
Izvrnute vrijednosti
Strah, samo strah
Neostvareni snovi
Radiš ono što ne voliš
Ali mogu ti reći
Gdje je put ka sreći
Samo živi, samo budi
Svi odgovori doći će sami
Digni glas za pravdu
I doći će kraj tami
Kako dugo će postojati
Kako dugo će nestajati
Želje, potrebe, osjećaji
Koji koče i pokreću
Tebe, mene, sve to vrijeme
Srca tvrda ko kamenje
Da mogu ti reći
Pokazat put ka sreći
Samo živi, samo budi
Svi odgovori doći će sami
Digni glas za pravdu
I doći će kraj tami
Post je objavljen 08.01.2010. u 15:19 sati.