Ovaj post je obećan već davno davno Kinky.
U moju obranu nisam ga htjela napisati dok ne budem imala najbolji mogući recept iz prve ruke.
Sastojci:
1 kg raženog brašna tip 1250 ( ne integralnog)
2 svježa kvasca
3 dcl jako tople vode
malo šećera
soli po želji (ovisno koju sol koristite)
1-1,5 dcl ulja
jedna otvorena šaka sjemenki lana
(može i bilo koje druge sjemenke koje volite)
Brašno obavezno ugrijete pokriveno pored nekog izvora topline, nekih 20-tak minuta. Ja imam metalnu rešetku koje je odignuta od dna nekih 10 cm pa stavim posudu na to i na plinsku peć.
U keramičku posudu stavim 2 kvasca, malo šećera i vodu, poklopim i ostavim da se zapjeni.
U brašno stavite sve sastojke i zamijesite. Na početku vam se može činiti da trebate dodati još vode, ali to je varka na kojoj sam nasjela u par navrata pa sam kasnije morala dodavati još brašna. I mijsite dok tijesto ne postane sjajno i da je pokupilo svo brašno. Što duže mijesite, kruh je bolji. Na početku je dosta teško jer je brano puno kompaktnije od bijelog, ali dobro je za mišiće.
Od svih oblika najbolji oblik je štruca. Kruh se najbolje ispeče, a i najjednostavnije je za rezanje.
Na radnoj plohi ga još malo mijesite i onda od njega napravite valjak.
Ja pečem na papiru za pečenje, puno bolje nego na uljem namazanoj podlozi.
Kruh se diše samo jednom i onda u pećnicu.
Zašto samo jednom, probala sam dizanje i premijesivanje u par navrata, ne ide, tijesto se nekako raspada jer nije glatko kao bijelo i ponaša se potpuno drugačije i jako puca onda.
Dok se tijesto diže stavite pećnicu da se grije na 200° C, a kada stavite kruh da se peče smanjite na 175° C inače će izgorjeti.
Kada kruh počne jače mirisati vrijeme je za pogledavanje, nakon otprilike 20 minuta, naravno ovisi o jačini pećnice. Kora bi trebala biti onako narančasto žućkasta. Provjerite čačkalicom da li je gotovo, a kasnije ćete znati već po boji.
Obavezno gornju koru morate pokvasiti. Ja koristim četkicu i ne štedim na vodi, ali naravno ne da raskvasim. O tome ovisi koliko ćete lako rezati kruh. Koliko god korica nije tvrda za griženje, rezanje može biti prava muka. Zamotajte u krpu i ostavite da se hladi odignutu o podloge ili stavite na dasku, ali jako upija miris, pa daska nije najbolji izbor.
Možda će vam se činiti da ide previše ulja, probala sam i manje, onda uopće nije razabran, puno je tvrđi i nije tako fin. Nadam se da sam pokrila sve, ako nekoga nešto zanima, slobodno pitajte
Dobar tek i u slast!
Post je objavljen 08.01.2010. u 14:09 sati.