Marketing
Princeza (i) ratnica
DIO I.
6. stoljeće u Keltskom narodu. Nad palačom se nadvila oluja kakvu narod nije vidio od rođenja Kristovog. Nebo bijaše crno kao demoni koji su nekada harali Galijom. Bijesni Taran ispaljivao je svoje munje nebom. Činilo se kao da je tama progutala malo, i danju tako divno, naselje.
Arestolis je, unatoč svemu, bujao životom. U krčmama se pilo rumeno vino iz bačve i sa pjesmom se slavio dolazak ratnika. Da, stizala je nada, sada bi imali svoje viteze, svoje čuvare. Za narod Arestolisa bio je to veliki korak ka onomu što su sanjali već desetljećima. Grom – i začu se muk u krčmi. Nekoliko trenutaka i pogleda, kolutanja očima – nazdravite! – uzvikaše i nastaviše puniti debele trbuhe tim slatkim grijehom.
Lijepa Nimue u tim je trenutcima legla je u mirisnu i svježu postelju. Grom - i trznu se na tren – no sigurnost njena doma brzo nadvlada strah. Iako je palača izgledala hladno i neprijazno, svakako noću, bilo je to toplo mjesto za tako nježan cvijet. Prekrižila je sitne ruke, molivši se bogovima da joj sutra podare tek malo sunca i lagan povjetarac i zahvaljivavši na današnjoj bogatoj gozbi. Šapćući sve tiše i tiše, molitve koje ponavlja svaku večer, tonula je u san... Sanjala je da je miluje ruka. Tako topla, prijatna ruka. Rekla bi da je prijateljska ruka, a opet užarena čistom ljubavlju. Na licu joj se vidio lagani osmijeh, tek tračak osmijeha, pravog osmijeha. Od smrti njene majke bio je to prvi, da prvi tračak nade. Iščekivala je sutrašnji dan...
Post je objavljen 07.01.2010. u 23:59 sati.