Nocne more
Hvala ti Ivane za preporuceno stivo „Suza i Osmjeh“ Halila Dzubrana.
Vec na prvoj stranici i u prvom pasusu, sa odusevljenjem otkrivam onu duhovnu okrijepu iz jos ranog djetinjstva koja je dala zalet na prokletsvu i vjecnom izgnastvu iz vlastitog okruzenja svih ovozemaljskih i nebeskih bogova.
Upravo ga gutam po deseti puta:
„Sjete srca svoga ne bih mijenjao za ljudske radosti, niti bih rad bio da se u grohot preobraze suze koje patnja toci iz dubina moga bica. Zelim da mi cijeli zivot suza i osmjeh ostane: suza mi srce prociscava, tumaci mi tajne zivota i njegove zagonetke; osmijeh me zblizava sa meni srodnim i biva simbolom moga slavljenja bozanstva. Uz suzu sa svojim sjetnim srcem drugujem, a osmijehom izrazavam radost sto postojim.“
Daljnje stivo bilo je pravi uspavljujuci melen u toku ovih dugih i besanih zimskih noci.
Tvoja me knjiga zatekla na podrobnom iskopavanju nezaobilazno i dragog Krleze, te izrazito dvojne persone za koju nikako ne nalazim dovoljno smjelosti za njeno rasclanjenje.
Jer, kako to uciniti sa jednim gorostasom, sto se bio spustio sa balkanskih visova dolje u zivotno blato opijene rulje, koja iscekuje svog napajaca slatkom ljudskom krvlju da ju zabavlja u pijanoj prcvarnici. I tek sto se taj pojavi, kroz razularenu pijanu rulju protutnji snazan solo:“Dolje Kvaternik!“
Gorostas, koji sa prozora svoje luksuzne vile, ljusteci Brionske mandarinke, zajedljivo promatra bohemskog Tina u prolazu. Nasred udobne radne sobe masivni barokni stol, pored njega polica sa drvenim sandukom punim darova. .
Na stolu nabacana djela raznih boja, debljina i sadrzaja. Po srijedi skoro doradjeni tekst o velikom pjesniku Lenjinu, koji usred promrzle prostorije Kremlja sanja o elektrifikaciji sibirskih prostranstava za dolazece mafijsko miljardeske hokstaplere, dok ruski muzici medjusobno budu izjedali jedan drugoga.
Na rubu stola bljesti snop zapocetih ispisanih araka o velikom vodji koji, svojom prodornom vidovitoscu ujedinjuje posljednju svjetsku feudalnu bagru, stavljajuci se snaznim macem Kraljevica Marka na njeno celo, kojeg ce unakrstiti sa velikim Bacuskom u odlucnoj bitci za svjetski vladarski tron.
Ah, ta nasa sveopca ljudska priroda, tako zamrsena i tako ovisno krhta i na najmanjem drustvenom povjetarcu….
Post je objavljen 07.01.2010. u 06:26 sati.