(Ovo sam napisao jos prosle godine. Nekako mi se nije dalo do sada objaviti.)
Ovaj blog je u sestoj godini. Nisam siguran da sam ikada ovdje napisao pozitivnu recenicu o Milanu Bandicu. Napisao sam ih podosta. Imate link, sa strane, pod postovima o mojim bliskim susretima s Bandicem. Inace zavrsava sa zanimljivom recenicom; "Sve sto snadje ovaj hrvatski narod, zasluzio je." Boris Dezulovic (kojega ja bas ne volim, ali pobozno citam, nevjerojatno kako taj covjek sve bolje i bolje pise) Bandica je jednom prilikom usporedio s Fikretom Abdicem, nevjerojatnim stvaraocem poljoprivrednog cuda zvanog Agrokomerc, makar se to odnosilo na nesto drugo. Pad Fikreta Abdica je bio gadan. Sad sjedi i sijedi u pulskom zatvoru, Agrokomerc je unistio SDA i od najpopularnijeg politicara Bosne s pocetka devedesetih ostalo je malo.
Trenutno je Milan Bandic u fazi pada. Svi njegovi vjerni psi u medijima i politici, sljedbenici i/ili placenici SDP-a odjednom su zaokrenuli plocu, nakon sto su godinama opravdali Bandiceve ludorije, peglalili image zagrebackog SDP-a, na sve moguce nacine svima nama koji nikada, ali nikad nismo voljeli Bandica objasnjavali da smo ljubomorni na najuspjesniju politicku organizaciju u zemlji, Milanov gradski SDP. Bijeg Bandicevog stakora zvanog Ivo J. pod okrilje Ive Josipovica ponajbolje ocrtava ovo stanje.
Glavna fora neiventivne esdepejove kampanje za Ivu Josipovica je da je on antibandic. Ako je Bandic jedno veliko nista, onda je Josipovic negacija tog velikog nista, sto ga valjda cini jednim malim nista. Sto mi znamo o Josipovicu? Najveci apologet haskog suda. Kad sam ja ga promatrao iz blizine, vrlo je nezainterisan za ljude, hladan i skoncentriran na sebe, sto ne mora biti mana. Ne zanimaju ga ljudi nimalo, stovise, pravi sveucilisni profesor, mizantrop na kvadrat, samo za razliku od npr. Vesne Pusic, vjesto to krije. Nevjerojatni je radoholik, zatrpan je poslovima inace, ja osobno nisam siguran da on spava vise od tri sata dnevno. Na svome starom i jednostavnom webu, prije godinu dana, imao je svoje skladbe, slusajuci iste, nisam dobio dojam da je skladna osoba, nema ni h od harmonije u njima, sve neki lomovi skoro nepostojece melodije, nije glazba koju bi slusao s gustom. Veliki je apologet Josipa Broza. Kao predsjednik vjerujem da ce i dalje raditi vecinu stvari koje sad radi, dakle biti ce profesor, jedan od glavara drustva skladatelja, itd.
Neko je ispalio da je bas krasno da je Hrvatska spala na kandidate, od kojih je jedan na speedu, a drugi na valiumu. To je ono sto mene muci.
Prateci Bandica godinama, slusajuci ga u vise navrata uzivo, shvatio sam da on u stvari nista ne radi u zivotu. Sve drugi rade za njega, on baca floskule i biva uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nije se bas nesto pretjerano obogatio, sve svoje veze, kumstva upregnuo je u ovu kampanju. S druge strane meni muci jos jedna stvar. Moze li Josipovic izdrzati kao predsjednik a da ne pukne psihicki. To je posao koji se ne radi 24h, niti 7 dana u tjednu. Biti predsjednik drzave je najlaksi posao u cijeloj drzavi. Josipovic non-stop radi. Non-stop je zaokupljen necim. Ljudi moji, ja znam da ce vi njega izabrati, ali ja se iskreno bojim takvog predsjednika koji manicno pristupa svemu i nema pet minuta mira. Dok razgovara se s novinarima, usput u autu visi na fejsbuku, a ide na teren. Mesic je spaval u autu. Josipovic pet minuta nije na miru.
I da ne zaboravimo ono zbog cega sam spomenuo Kajina u proslom postu. Svakim dolaskom lijeve vlasti na nacionalnom razini, budi se veteranska desnica. Trenutno se sudi specijalcima za Grubore. Ljudi moji, bivsi specijalci nisu Jopa Djakic, strah i trepet svih birtasa Podravine i Viroviticke Slavonije ili nekakvi dalmatinski hvidrasi koji zabranjuju koncerte Halidu Beslicu, to su ozbiljno organizirani muskarci kojima, ako pukne film, te ako procijene da su njihovi suborci ugrozeni, moze im svasta pasti na pamet. Nisu oni bili u pozadini, to je najpravija prva crta, pravije od njih nema. Pogotovo pod predsjednikom kojega se povezuje s haskim sudom.
S druge strane, moguca pobjeda Bandica udaljiti ce nas od EU-a, proglasiti drustvom korupcije, nedoraslim Balkanacima i sve ono sto Zapad poteze kad hoce zajebavat Hrvatsku. Unilateralna potpora vecine stranaka Josipovicu budi onaj ludi hrvatski dispet po principu "kaj bus ti meni govoril za kog da ja glasam", plus toga spominjanje da Slovenci i Srbi prizeljkuju Josipovica je nesto poput crvene krpe za desno biracko tijelo. Da prevedem, rulja ce glasat za Bandica, ne zato sto ga voli, nego zato sto ne zeli predsjednik kojega podupire SDSS. Doduse, strah od bandicizacije Hrvatske (treca parkirna zona do Osijeka i Dubrovnika) nevjerojatno je jak. To reze krila Milanu Bandicu. Makar se on nema sto brinuti, jer SDP ga i dalje drzi na vlasti u Zagrebu.
U ovom slucaju, svaki izbor je los.
***
E sad, friske misli.
Hrvati su fakat majstori za sebe uvalit u govna. Da Bandic nije usao u drugi krug, ne bi bilo ove ogavne psihoze koja je u zraku. Za jedne je Bandic apsolutno korumpirani klerofasist koji doma nema wc (a bio je u SDP-u), a za druge Josipovic je uskrsli Staljin koji ce od Hrvatske napraviti ateisticki kolhoz. Tako nesto se nije smjelo dogoditi. Djelomicno je stvar zakuhao otisli Ivo Sanader (plasim se kad pomislim da mi je za prosle parlamentarne izbore bilo draze da on pobijedi nasuprot skijasu Zokiju Milanovicu) gurajuci opce omrazenog Andriju Hebranga u ring. Dobro sto ga je Jadranka sterala.
Kao sto kazem, koji god od ove dvojice antikandidata bude pobijedio, strava i uzas.
A sve se moglo izbjegnuti da se glasalo za Nadana Vidosevica.
Ali ruljo, vi niste htjeli.
Pero Panonski
Post je objavljen 07.01.2010. u 00:36 sati.