OMG, deset komentara! Dobro, pola ih je mojih, no svejedno… Deset komentara! Ne sjećam se kad ih je zadnji put toliko bilo…
No, ne mogu ih puštati da se nastavljaju množiti jer već čujem povike iz galerije kako se fata paučina i da bi bio red da malo pometem. No, ljudi moji, pa ne znam što da vam napišem!
Da pišem kako iz dana u dan samo žderem i ne radim ništa? Kako sam se opet usvinjio i kako namjeravam, zajedno sa Semmy, krenuti na opću detoksikaciju čim se dokopam metropole? Odlučio sam krenuti s režimom zdravog hranjenja, redovite tjelesne aktivnosti (čitaj: nešto više i jače od hodanja na relaciji kauč-wc-stanica od busa-faks-bus-kauč) i paženja na sve aspekte koji potenciraju moje nezdravo stanje, da se tako izrazim. Semmy je pristala da mi bude diet-date jer i ona namjerava dotjerati sebe u takvo stanje da može preživjeti napor malo jači od baratanja nožem vilicom :)
Uglavnom, plan je dotjerati se u savršenu kondiciju do ljeta :) Ne zato da bismo mogli paradirati plažama lijepe naše ili šire bez bojazni da ćemo zakloniti sunce svojom pojavom nego zato da bismo smanjili rizik od srčanog udara ili još bolje, kako bismo konačno stali na kraj prevelikim oscilacijama unutar garderobe.
Ne znam za vas ali meni je poprilično frustrirajuće kada moram triput godišnje mijenjati broj hlača i majica jer je moj metabolizam iznenada odlučio pojuriti brzinom svjetlosti ili pak usporiti na tempo krepanog puža.
No, dosta o tome…
A o čemu? STVARNO nemam ideja… Ništa zanimljivoga se ne događa, osim dugotrajnih i dosadnih nestanaka struje, još uvijek u novčaniku imam 10.000 kn manje nego što bih htio… Nikakvih velikih katastrofa u kojima bih uživao (iako, za petak su najavili olujno nevrijeme pa je VEOMA vjerojatno da ćemo opet ostati bez struje na nekih mjesec dana)… Sve u svemu, just another lazy, boring day at Šupa.
Soooo… Što biste još da vam kažem? Da ću se ubijati u repariranju html koda svoga „novog“ dizajna samo zato jer je standardni i običan? E pa neću! Dok me ne pukne, nećete ga dobiti. :)))
Anyway, u posljednje vrijeme sam suh. :) Što se inspiracije za pisanje ičega kompliciranijeg od jednorečeničnog maila tiče. Neam pojma što mi bi, imam jedno osamsto jedva započetih ideja i ništa mi se ne da. Najkompliciranije motive, radnju i pozadinu koje je moj siroti mozgich isfabricirao lately bi i dojenče napisalo, i to dvjesto dva puta brže i zanimljivije. Bzvz. Ne da mi se. Ne mogu razmišljati. Ne mogu alavija ni tipkat jer sam si izmesario desni kažiprst otvarajući nove noževe koje smo u Lidla kupili. Tipkati bez kažiprsta desne ruke je gotovo isto kao i pišati upside down trudeći se pogoditi školjku. Praktički nemoguće, won't you say?
Da… Uglavnom… Ma, nemam pojma što da vam kažem, čekajte da mi se dogodi nešto interesantno. Recimo, sutra idem u vrli Grad pokušati si pronaći nešto malo jadne robe da se obučem. Gotovo pa i nemam normalnu majicu za „finjaka“, kao bi to rekli gore u Kajlandu. Vjerujem da će me to dovoljno isfrustrirati i da će biti dovoljno za osam postova. Eto, strpite se još malo…
Post je objavljen 06.01.2010. u 21:41 sati.