RUDO:
Sve nije u redu.
(Gimnasticirao je vratom, a sada uzima ispod jastuka drvenu ladicu, podiže je i pokazuje Nikoli.)
Ovo nije jastuk – ovo je šampita. Moram ispod staviti ovo – da imam na što glavu spustiti.
NIKOLA:
Vi ste prvi koji nam se požalio na jastuke. Stavite dva-tri, ima ih gore ...
RUDO:
Mogu ih stavit pedeset – šampita je šampita. Ako legnem na stranu – dođe glava ovako. Na drugu stranu – ovako. Popucaše pršljenovi !
NIKOLA:
Ja bih onda na vašem mjestu – legao na leđa.
Sad ste, baš lepo, spavali na leđima – jastuk i ne treba.
RUDO:
Zato sam i hrko. Kad se leži nastrance – nema hrkanja.
Kad se leži na leđima – jastuk i ne treba.
NIKOLA:
Šta još nije u redu, moliću lepo?
RUDO:
Sve nije u redu.
Nema noćne lampe, ne vidim čitat.
Ova gore – samo skuplja komarce ... hajte, probajte, ovdje, pročitati, slovo jedno !
(Nudi mu nekakvu knjigu, ovaj vadi okrugle ''intelektualne'' cvikere, pa odustaje, uzevši knjigu u ruku.)
NIKOLA (malo oštrije):
Nije hotel za čitanje, hotel je za spavanje.
RUDO:
Ama, ne mogu, čovječe, zaspati dok štogod ne pročitam. Tri reda – tri reda.
Što ste onu slavinu okrenuli naopako? Na crvenom – hladna, na plavom vruća. Hoću da se osvježim, pa se – ofurim.
NIKOLA:
Tu ste, moram priznati, u pravu. Izvođač radova. Njegova greška. U drugim sobama je ispravno. Hoćete da vam promijenim sobu?
RUDO:
Šta se sakrili utičnicu - iza ormara?
NIKOLA:
A što će vam utičnica, ako smijem pitati ?
Za ovo ... šta je ovo ... magnetofon ?
Post je objavljen 06.01.2010. u 12:00 sati.