Piše : CBK
Ova godina je bila prekretnica, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi i u svijetu. Međutim, prekretnica ne mora značiti da se događaji u politici odvijaju pozitivno. Krenimo redom:
Irak nije stabiliziran, unatoč tome što je domaća vlast preuzela vlast od američkih okupacijskih koalicijskih snaga; svakodnevno Iračani ginu u brojnim eksplozijama automobila-bombe, po pet, deset, 20, 50, 100 ljudi u prosjeku svaki dan gine na području Abrahamove civilizacije čovječanstva u Mezopotamiji. (Ako krvari kolijevka čovječanstva, krvari i cijeli svijet !!!) Uzrok tome nisu irački pobunjenici koji se bore protiv američke okupacije i uvođenja zapadnog liberalno-ateističkog svjetonazora u vjerski Irak, nego liberalizacija Iraka od strane Sjedinjenih Američkih Država odnosno liberalističke masonerije, naftno-bankarskog ratno-profiterskoga klana čijim se bogatašima i managerima fućka za život tamo nekog iračkog djeteta, glavno da je račun na kraju godine pozitivan u petro-dollarskim zelembaćima.
Što znači “liberalizacija“ osjetili su i hrvatski studenti koji su ove godine, zbog takve liberalne politike hrvatskih koalicijskih vlada u posljednjih deset godina, dva puta ove godine štrajkali za besplatno školovanje, i nisu se do sada uspjeli izboriti, što znači da je neprijatelj, zvan liberalizam, duboko ukorijenjen u vladi i u Hrvatskom saboru, i neće biti lako toga zloduha izbaciti van iz Hrvatske, ali je moguće!!! Liberalizam je, isto kao i komunizam i fašizam, neprijatelj naroda! To je valjda u međuvremenu sasvim jasno. Treba upamtiti da su kod nas vodeće i vladajuće stranke, HDZ i SDP u međuvremenu “liberalizirane“ (isto kao i HSLS, HSS, HNS itd.), one su sada liberalne, a njihovi političari su postali liberalni političari, bez obzira bili po imenu socijaldemokrati, narodnjaci, pravaši, seljaci, ili hadezeovci!!! Liberalizam nema, dakle, nikakve veze sa slobodom!
U drugoj neuralgičnoj točki svijeta koja je proključala, Afganistan-Pakistan, ove godine krenuo je pravi vatromet bombi, raketa, eksplozija, frcanje dijelova ljudskih tijela, ubojstva, atentati i prepadi na pakistanske državne organe od strane islamskih pobunjenika u dolini Svat i na pakistansko-afganistanskoj granici gdje se ušančila Al-Kaida zajedno sa talibanima koji su širom Afganistana pokrenuli ofenzivu, ali, bezuspješnu, niti su talibani u stanju pobijedit afganistansku nacionalnu vojsku i policijske snage koje zapadne snage obučavaju, a istovremeno tajno pregovaraju sa talibanima. U Islamskoj Republici Afganistan održani su predsjednički izbori koji su manipulirani u korist aktualnog predsjednika Karzaija koji je izbore krivotvorio, i liberalni Zapad je priznao neregularnost izbora, ali na koncu je priznao krivotvoritelja kao izbornoga pobjednika (predsjednikov brat glasi kao najkorumpiranija osoba u ovoj srednjoazijskoj zemlji u kojoj se od 1980. neprekidno vodi rat, gotovo 30 godina, kao svojedobno Tridesetogodišnji (vjerski) rat u Europi). Karzaijev izborni protivnik i stvarni izborni pobjednik je bez ikakvoga objašnjenja odustao od obrane svoje izborne pobjede, tako da je u Afganistanu ostalo sve po starom, a nova-stara vlast donosi zakone kao da su talibani na vlasti, tako na pr. svaki muškarac u toj zemlji, u kojoj NATO “uvodi“ demokraciju, može bez posljedica ubiti svoju ženu ako mu uskraćuje bračne dužnosti, a da o drugim stvarima, nasiljem nad djevočicama, pedofiliji nad dječacima u toj zemlji i ne govorimo; “business“ sa opijumom, derivat iz kojega se dobiva heroin, u Afganistanu cvate kao nikada, a NATO se proglasio nenadležnim za polja maka (glavna grana prihoda talibana i afganistanskih vlasti i inozemnih prekupaca; glavnina droge iz ove zemlje na kraju završi preko Irana u Europi i Sjevernoj Americi, kao da se lokalni mudžahedini na taj način osvećuju stranim imperijalistima). Svjetsku trgovinu drogom nadziru zapadne tajne službe, i uz potporu Kineza i kartela iz Latinske Amerike na veliko prodaju drogu po ulicama Zagreba, Pariza, Londona, Rima, Berlina i u svim europskim i sjevernoameričkim metropolama. Mega-metropole kao New York odnosno Manhattan, Miami Beach, Hong Kong, Monte Carlo itd. izgrađeni su na prodaji i profitu od zlouporabe opojnih sredstava (droge) i pranju novca. Naime, cilj ove globalne zavjere nije samo profit, koji je od prodaje droge enorman, veći od bilo koje industrijske grane na svijetu, nego je glavni cilj porobiti narode u nacionalnim državama, stanovnike Europe i Sjeverne Amerike učiniti “invalidima“ u mozgu kako bi potkopali zapadnu demokraciju i uveli despociju faraonskog istočnjačkoga tipa. U tu svrhu i anti-teroristički zakoni širom Zapada, sa ciljem potkopavanja demokracije u orwellovskom stilu, i vladanja putem korumpiranih marioneta u vladama nacionalnih država Europske unije, a američka vlada je već odavno na koncu uskoga sloja ultra-bogatih naftaša, bankara i industrijalaca koji vladaju iz sjene. To, nažalost, dokazuju i državnički potezi predsjednika Obame, čija se nada pokazala kao Hitlerova propaganda. Problem za čovječanstvo je što svjetski čelnici ne rješavaju uzroke problema nego gase požare, a tu i tamo netko od njih još dolije i ulje na vatru!
Kako bi se kaos, koji se danas događa u Pakistanu, koji ima 100 milijuna stanovnika i atomsko oružje, mogao danas događati pred očima cijeloga svijeta, bilo je potrebno destabilizirati pakistanski društveni sustav, i to zabijanjem noža u leđa pakistanskom demokratsko izabranom predsjedniku kojega je na vlast svojedobno dovela CIA, a poslije ga rušila s vlasti, postupno ga proglašavajući diktatorom iako u stvarnosti nije bio diktator. Nakon toga je izvršen smrtonosni atentat na višegodišnju emigranticu iz poznate vladarske obitelji u Pakistanu, gospođu Benazir Buto, koja je glasila kao korumpirana, i nakon toga su na vlast u toj zemlji došli korumpirani nitkovići koji se ne znaju nositi sa proizvedenim kaosom. Uglavnom, Zapad je destabilizirao ovu važnu zemlju kako bi nestao konkurent s atomskim oružjem koji je uz to desetljećima kontrolirao situaciju u susjednom Afganistanu. Kad smo već u Aziji, samo da se prisjetimo kako je nedavno komunistički režim u Kini na 11 godina zatvora, zbog verbalnog delikta (sakupljanja peticije), osudio jednog vodećeg kineskog oporbenjaka koji se od vremena pokolja na Trgu Tien-An-Menu zalaže za slobodu i demokraciju! U zemlji Burmi (Mijanmar) se pak i dalje, dulje od desetljeća, u zavoru i pritvoru nalazi vodeća demokratska političarka i vođa oporbe, gospođa San Su Ki. Za njenu sudbinu također je odgovoran, kako komunistički kineski režim, tako i zapadni liberalno-demokratski režim koji financiraju vojni režim u toj prirodnim resursima bogatoj, a socijalno siromašnoj zemlji!
Slijedeća zemlja koju je Zapad krenuo destabilizirati bio je ove godine Iran, Islamska Republika Iran, a kao povod za stvaranje kaosa u toj naftom prebogatoj zemlji koja želi proizvodnjom atomskog oružja stvoriti stopostotni suverenitet svoje zemlje, poslužili su predsjednički izbori u toj najvećoj šijitskoj zemlji na svijetu (šijiti su u islamskom svijetu kao na pr. protestanti u kršćanskom svijetu, dakle, grana islama; snažna šijitska skupina nalazi se u naftom bogatom južnom Iraku, kao i u Libanonu). Zapadne tajne službe podupiru prosvjedičke skupine koje tvrde da su pobijedili na predsjedničkim izborima ali da im je režim mula na čelu sa predsjednikom Ahmadinedžadom poništio izbornu pobjedu; od tada prosvjeduju i sukobljavaju se sa vlastodršcima; mora se reći da je Iran jedna uzorna demokratska zemlja s obzirom da u arapskim zemljama, u kojima žive suniti, nema gotovo nikakve demokracije, a u Iranu se parlament ipak bira na tajnim višestranačkim izborima, te se izravno od naroda bira predsjednik republike, iako postoji jedno vjersko tijelo koje selektira kandidate, ali ipak, nije da nema nikakvog izbora ili da vlada diktatura kao za vrijeme vladavine šaha (cara) koji je vladao diktatorskim sredstvima. Može se reći da je iranska vlast nakon revolucije iz 1979 narodna vlast, ali takva da se ne savija pred anglo-američkim diktatom, zbog čega je politički nepodobna u zapadnom svijetu gdje ipak drži mnoštvo zapadnih tvrtki u svome vlasništvu, posebno u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj.
Veliki ruski medvjed za sada stoji po strani i mrko promatra što to Ameri sve rade po svijetu i u blizini njihovih granica (Kinezi se pak već godinama pripremaju za svjetski sukob sa Amerikom); za sada su Rusi smireni nakon pobjede u gruzijskom ratu od prošle godine nakon Olympiade u Pekingu (Bei Jingu) gdje su svojim tenkovima do boli ponizili američkog saveznika, korumpiranog predsjednika Sakašvilija (btw. naši premijeri i predsjednici nisu ništa manje korumpirani od gruzijskoga kolege). Stvar je u tome da se Rusi nedaju “zajebavat“, i imaju pravo da se ne daju! Imaju i oni doduše imperijalističkih snova; najveći san je Rusima izbiti na Dardanele i zauzeti nekoć pravoslavnu metropolu Carigrad (današnji Istanbul) za koju smatraju da su upravo oni baštinici Istočnorimskog (bizantskog) carstva, a na istu baštinu pikiraju, nećete vjerovati, ili možda u međuvremenu i znate, naše “komšije“ Srbi, naime, i oni smatraju da Srbija baštini bizantsku baštinu, koja obuhvaća i teritorijalne pretenzije. Rusi za sada vode mudru ucjenjivačku politiku plinom, najavljuju novo ofenzivno bojevo oružje, pokušavaju instalirati marionetsku vlast u Ukraini (bogatašicu premijerku Timošenko koja je “teška“ nekoliko stotina milijuna US$ koje je zaradila na trgovini naftom i plinom, od ukrainske nezavisnosti naovamo, slično kao neki naši, domaći tycoon-i i ratni profiteri), zatim, srušiti predsjednika Juščenka, i poništiti ukrainsku nezavisnost, i usisati Ukrainu u sustav ruske interesne sfere, kao što Zapad pokušava uništiti hrvatsku nezavisnost.
Europska unija donosi rezolucije o osudi komunističkih zločina, a u Hrvatskoj podupire redom bivše komuniste, što znači da Bruxelles cijelo vrijeme pokušava održavati marionetsku vlast u Hrvatskoj.
Veći dio, pro-zapadnih Ukrainaca (većinom, oko 40 milijuna, katolici nasuprot pravoslavcima ruskog podrijetla, oko 20 milijuna, u istočnoj Ukraini) želi u EU, makar bi im bilo bolje da u odnosu na EU i Rusku Federaciju zadrže neutralan položaj i ostanu nezavisna država. Zapad se drži u vezi ukrainske nezavisnost hinjeno, dakle, drugim riječima, s figom u džepu, jer mu u biti smeta jedna velika i snažna nacionalna država u Europi koja ima polumilijunsku vojsku; još da ukrainske izdajice nisu nakon sloma Sovjetskog Saveza predale atomsko oružje Rusiji, ne bi sada ukrainski narod morao strijepiti hoće li preživjet zagrljaj ruskoga medvjeda ili ne.
Neuralgično područje na svijetu još je, uz Balkan (koji je za sada stavljen na led, ali se bure baruta može uvijek upaliti preko tzv “Republike Srpske“ u Bosni, kao i preko Kosova) i Bliski istok, no tamo je trenutno status quo i zatišje pred buru nakon izraelske ofenzive na pojas Gaze i smrt 1400 palestinskih civila uslijed izraelskog bombardementa nakon Božića prošle godine. No, tu je jaka Sirija, tu je šezdesetmilijunski Egipat u kojemu ključa islamski fundamentalizam, tu je Libanon u kojemu su iranski i sirijski saveznici, Božji ratnici (Hisb-Alah) koji su u zadnjoj nedavno izraelskoj invaziji na Libanon potukli izraelsku vojsku), i tu je Izrael koji se sprema bombardirat iranska nuklearna postrojenja, što bi bio povod da se zapali cijeli Bliski istok, da se izvrši invazija na Iran iz Iraka i Afganistana od strane američkih snaga i postrojba saveza NATO itd. Nije isključeno da novo pojačanje od 30.000 američkih vojnika i 10.000 vojnika iz drugih zemalja Natopakta u Afganistanu, ne služe radi ofenzive protiv talibana nego se u Afganistan šalje zbog Irana.
U Europskoj uniji je ove godine na snagu stupio Lisabonski ugovor koji predstavlja neku vrstu europskoga ustava iako se ne radi o pravom ustavu. Nakon što se Irska odupirala potpisivanju Lisabonskog sporazuma, Bruxelles je pristao na sve irske uvjete, drugim riječima, išlo se korumpirat Irce kako bi briselska birokratska elita dobila konačno otvorene ruke za svoju prikrivenu diktaturu nad 500 milijuna stanovnika ove umjetne tvorevine koja ne predstavlja savez nacionalnih država nego državni savez građana, a najveću riječ u Europskoj uniji imaju vlade iz zemalja-članica onih građana kojih ima najviše, dakle, Nijemci, Englezi, Talijani, Francuzi, donekle Španjolci, a ostali će prolaziti kao što su Hrvati, Slovenci, Kosovari i drugi prolazili u odnosu na Srbe u bivšoj Jugoslaviji. Da ne bi bilo zabune, demokracije po Lisabonskom sporazumu u EU neće uopće biti, i ...
... još ima vremena da Hrvatska ne uđe u članstvo Europske unije jer to već sada nije punopravno članstvo, a kamoli za koju godinu kada Lisabonski sporazum bude u cijelosti implementiran u život Unije, s tim da 2014. godine na snagu stupaju nova pravila upravljanja Europskom unijom, i Hrvatska u toj upravi, ako do tada postane članica, neće igrati nikakvu ulogu, što znači da će doći u položaj kao u vrijeme Hrvatsko-Ugarske nagodbe u odnosu na Beč i Peštu.
Predsjednički izbori su pokazali odbojnost hrvatske većine prema takvom izbornom sustavu koji favorizira gotovo isključivo bivše komuniste i korumpirane marionete Bruxellesa. 56% hrvatskih birača je odbilo sudjelovati u toj namještaljci i farsi. Na koncu, tko će postati novi predsjednik, je li Ivo Josipović koji je sramotno rekao da “Odlazak Srba /uoči Oluje/ ima efekt etničkog čišćenja“, i da “Tito spada u red hrvatskih velikana“, ili Milan Bandić koji politiku vodi po principu rodijačkih veza da jedna ruka drugu mije, da se javni posao obavlja politikom zaduživanja građana, to bi znala svaka baba, tako da je sasvim svejedno tko u ovom slučaju postane šef države, jer i jedan i drugi će predstavljati tamu, a ne svjetlost! 20 godina nakon pada komunističkog Berlinskog zida hrvatski su državljani ucijenjeni da biraju između dvojice bivših komunista. Ja se ucjenjivati, i time ponižavati, nedam!
Istaknuo bih kao izrazito pozitivan domaći primjer od ove godine, riječke Hrvatice koje su se popele na Mount Everest, što znači da mi Hrvati možemo sve ako hoćemo. Snaga volje!
Pozitivno je i što je Sanader otišao sa položaja predsjednika vlade, čime se otvorio put rješavanju korupcijskih afera u javnim poduzećima i visokoj politici. Pozitivno je što uskoro predsjednik Mesić odlazi sa položaja jer je stvarao negativnu atmosferu u hrvatskoj politici, a u vanjskoj politici tako i tako je surađivao samo sa komunističkim zemljama kao što je Kuba. Veleposlanici RH koji su “njegovi“, upleteni su u korupciju kojom se bavi Uskok, a on sam je oko sebe okupio savjetnike koji su strava i užas, kao na pr Budimir Lončar koji je kao posljednji jugoslavenski ministar vanjskih poslova zahtijevao u OUN, u rujnu 1991., sankcije protiv Republike Hrvatske odnosno zabranu izvoza oružja u bivšu SFR Jugoslaviju u vrijeme kad je JNA bila do zuba naoružana, i u pohodu na nenaoružanu i napadnutu Hrvatsku, što je drugim riječima značilo da je svojoj domovini Hrvatskoj stavljao omču oko vrata! I taj je bio 10 godina savjetnik od predsjednika Mesića, pa si vi sad mislite kakvog smo to predsjednika imali 10 godina dugo i predugo. Da ne govorimo kako je Mesić hrvatsko društvo 10 godina opterećivao sa svojim partizanskim sranjima kao da to nekoga zanima; uz to je za njegova mandata Hrvatska zadužena za preko 30 milijardi eura, tako da ćemo Mesića pamtiti i po tome, i još dugo, dugo ga spominjati na tipični balkanski način, onako kako je i zaslužio!
2009. je godina kada se hrvatska nogometna reprezentacija nije plasirala na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi (pri čemu je selektor i trener ostao na svom položaju, što zrcali našu tipičnu neodgovornost), i 2009. godina je godina kada je zbog korupcije naše zapadnobalkanske “elite“ uveden krizni porez, tzv. harač, kojeg bi trebali plaćati vladajući političari, a ne građani, jer vladajući su prouzročili ekonomsku krizu u našoj zemlji koja nema veze sa Svjetskom financijskom krizom koja ionako pogađa samo one zemlje čije su banke poslovale s američkim i britanskim bankama koje su svjetsku krizu i prouzročile.
Sve u svemu, perspektive za hrvatske građane za slijedeću godinu nisu sjajne, ali ni gore nego ove godine. Ova godina je nekako bila najgora jer je hrvatsko društvo dovedeno, zbog 18 godina hazarderske politike naših predsjednika i koalicijskih vlada, do pred zid. Drugim riječima, vrijeme je da se mačem prereže gordijski čvor. Treba nam Aleksandar Makedonski da Hrvatsku izvede iz slijepe ulice! Vrijeme je i da Hrvatski sabor prestane biti kokošinjac, da saborski zastupnici postanu narodni zastupnici, a ne marionete koalicijske vlade. Treba slijedeće godine sveukupno podići hrvatsku nacionalnu svijest jer ta svijest je brana od svih poplava koje pristižu iznutra i izvan zemlje, i slijevaju se kao bujica na našu malu ali ponosnu Hrvatsku! Međutim, Hrvatska nije trska koja se savija samo tako, imati će domaći i strani dušmani još puno posla u savladavanju nacionalne svijesti i otpora Hrvata, i, srećom, nije sigurno da će u tome uspjeti!
Perspektive za Hrvatsku postoje, a one se nalaze u hrvatskoj Hrvatskoj, u samostalnoj, slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj, a mi smo narod koji o tome odlučuje! No, da se razumijemo, ja govorim o jednoj novoj Hrvatskoj, jer ova, zavnohovsko-udbaško-komunistička, korumpirana zemlja u kojoj caruju velike laži, me ne zanima, i takvo društvo me uopće ne zanima, što se mene tiče može se ugušit u vodi kao štakor, drukčiju sudbinu takvo društvo nije ni zaslužilo, i treba propast! Ja govorim o novoj Hrvatskoj, samostalnoj, slobodnoj i suverenoj nezavisnoj državi koja ima svoju demokraciju, svoj pravni poredak, i svoj narod kojemu je vlast sluga, a ne despot i lažljivac!
Hrvatskoj u bliskoj budućnosti treba odlučna politika, nacionalna politika, politika zaštite nacionalnih interesa u odnosu prema Bruxellesu, Ljubljani, Beogradu ili Washingtonu i Den Haagu, jer od tamo vrebaju opasnosti! Hrvatskoj treba jedna nekomunistička i odlučna i nekorumpirana, demokratski orijentirana oporba koja sutra može vodit vladu nacionalnog spasa, uspostavit pravni poredak, zaštititi državne granice i hrvatske interese u BiH¨i u ostalom susjedstvu, kao i u svijetu!
Takva narodna vlada treba raspisat referendum o članstvu u Natopaktu, i sačuvat hrvatski suverenitet jer to je jedino vrijedno što narod još ima, dok se gospodarski resursi mogu obnovit – ako narod ima svoju vlastitu, slobodnu i suverenu hrvatsku državu, izvan Europske unije!
U tom smislu želim svima Sretnu Novu 2010. godinu!
CBK
Post je objavljen 06.01.2010. u 00:27 sati.