"Lezim...lagano, jagodicama prstiju prelazim preko zlatnog ornamenta naslikanog na zidu sobe. Jos laganije, dodir sam preselila na sam zid. Hladan je. Ali kao da ima dusu. Osjecam. Gledam ga, a prsti su nepomicni. Osjecam jos uvijek. Gledam. Vidim. Primjecujem mane. Sitne jamice i brazdice. Ali i dalje je tako gladak i hladan. Usudjujem se reci savrsen. Znam. Savrsenstvo ne postoji! Ali postoji ono nesto blizu. MI. I sve oko nas. Nismo savrseni, ali trudimo se postici ga. Iako smo puni mana i izvana djelujemo hladno, imamo dusu, iznutra gorimo, ali je potrebna prava osoba da zapali vatru u nama i pokrene bujicu emocija. ON JE ZA MENE SAVRSEN!!"
M. Cosmo
Post je objavljen 05.01.2010. u 22:36 sati.