Izbrisao sam Facebook. Barem sam pokušao, naime, nije ga moguće stvarno obrisati. To bi trebali jasno istaknuti prilikom registracije, a ne samo napisati gluposti poput "brzo je, jednostavno, treba vam jedna minuta".
U redu, neću trošiti dragocjene minute na gnjavažu s fejsom i nepravdom općenito, svi smo naviknuti da se sranja događaju. Bitno je poduzeti nešto. Zato kad biramo predsjednika, imamo osjećaj da smo poduzeli nešto korisno. Kako da ne. Neću kazati da predsjednik republike nam Hrvatske ima velike ovlasti (kad nema) ali svakako će nastojati usmjeriti vodu i barem neke pritoke na vlastiti mlin. Barem bih ja tako nastojao (ipak sam i ja samo čovjek) jer političari također moraju zarađivati tako da rade neki posao.
Učitelji primjerice, uče djecu, šaraju kredom; policija podjeli par kazni, pojede koju krafnu, izvadi pendrek; banke podjele par kredita, uzmu imovinu, poberu lovu; pa tako i političari moraju, eto, nečim da se bave. Najprije se dobro izlagati narodu, namazati oći svima, pa onda pokrasti sve čega se dokopaju.
Ajmo sad malo na druge teme, baš sam si pročitao sve (čak 4) posta koje sam napisao na ovoj domeni. Pa ok, nisu baš za baciti, ali morao bih vježbati pisanje na hrvatskom jeziku da mi se opet ne dogodi zadnji tjedan nastave kad je potrebno napisati esej za hrvatski unatoč nestašici riječi iz materinjeg jezika. Moram li spomenuti prosjek? Hoće li me i tamo gore pitati za prosjek? Vidim Boga kako me pita, ili ne, šalje sv. Petra s mojim svjedodžbama u ruci da me uputi na neka tamo vrata. Što je prosjek? Negdje sam pročitao karikaturu prema kojoj se čovjek koji godinu dana drži ruku u upaljenoj pečnici i nogu u frižideru osjeća sasvim dobro. U prosjeku.
Vrlo dobar sam. ("Čestitam.") Nema na čemu.
Možda nisam spomenuo, ali ponovno pokrećem blog. Do čitanja!
Post je objavljen 05.01.2010. u 20:51 sati.