Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/darkgirlsinbigwhiteworld

Marketing

..Love & Death..

Ulice su prazne i tuzne ljudi vec spavaju..Mrak je prekrio cijeli grad..Cuju se samo kapi kise koje njezno padaju. Samo ja koja nemam buducnosti i nemam nikoga pored sebe hodam ulicom i pitam se hoce li se ikada vratiti.. Ili je zauvjek nestao.. Otisao poput vjetra.. Auta nema sve je prazno svi vec spavaju.. Samo jos pokoje auto prode ulicom. Vise nema zla i ljutnje koju ljudi ostavljaju svuda za sobom. Mrak je.. Samo jos mjesec ostavlja trag na ulici i pokazuje mi put. Nekad mislim da sam sama i da nikoga nema tko ce mi pomoc i tko ce me zagrlit kada mi to bude najpotrebnije. Osjecam tugu u sebi i to je glasnije od svega. Ali nada me jos drzi na zivotu.. Nada da ce mi se u zivotu nesto lijepo dogoditi i da cu nastaviti zivjet.. Nastavit zivjet bez tebe..Hodam polako prema nigdje trazeci nesto. Nesto sto necu naci... Ti si zauvjek nestao i izbrisan si sa ovog svijeta. Obecao si mi da ces uvjek biti tu uz mene makar te nema i da ces uvjek paziti. Vjerujem ti. Nista nas nemoze rastavit. Osjecam te u svakom koraku i svakom pogledu vidim te. Mozda tebe nema za druge.. Ali za mene ti si jos uvijek tu.

Cujem glas koji je tako tih da ga nitko ne moze cut osim mene.. Cujem kako mi dozivas ime. Neznam jel mi se to samo pricinjava ali cini se tako stvarnim. Prosle su godine i godine odkad si umro i mislila sam da si lagao i da te vise necu vidjeti ni cuti ali tek sad vidim da si ti jos uvjek uz mene i nikad me nepustas iz pogleda.

I dalje hodam i neosvrcem se. Ne mislim se vise nikada vratiti. Mozda je bolje da me nitko vise ni nevidi ni ne cuje. Tako je bolje. Ljudima samo unistavam zivote i unosim zlo. Zlo koje je nemoguce unistiti. Ljudi umiru gdje god se pojavim. Umrla mi je i sestra i otac i majka. Do njih mi nije toliko nikad bilo stalo. Otisla sam od kuce sa 15 godina i nikad se vise nisam vratila. I tada sam srela tebe i nisam te mogla samo tako pustit da odes iako si umirao. Droga te unistila. U tebi su svi vidili samo zlo. Zlo koje za mene nije postojalo. Ja sam vidjela samo ono dobro u tebi sto je prekrivalo sve ono lose. Nikad nisam srela osobu poput tebe, a nije ni da sam se toliko druzila s ostalima. Nevolim ljude. Oni su budale koje misle samo o lovi i lovi. Za njih postoji samo lova i nista drugo. Ja nisam takva za mene lova ne postoji moj zivot je odavno unisten i nema mu pomoci. Kao sto sam i rekla, mene samo nada drzi na zivotu.

Idem prema tvom grobu i polako se spustam i ostavljam ruzu na tvom grobu. Ruzu koja je krvavo crvena. Crvena od moje krvi. Krvi koju sam prolila, prolila za tebe. U svakoj toj kapi krvi vidim tebe i ono sto smo nekad imali.
Sjedim na klupi pokraj njegovog groba i crtam. Crtam sebe kako stavljam ruzu na grob. To je moj zadnji crtez..
Kleknem na pod i uzimam noz s kojim sam te ubila i s kojim cu ubiti i sebe. Jer zivot mi bez tebe nema smisla. Zivot je tako okrutan i vise nema nikoga za koga bih trebala postojat. Noz sam zabila u svoj stomak tako jako zbog svega sto sam napravila u zivotu, zbog sve tuge i zla koju sam unijela u tude zivote. Sad osjecam kako zadnja kap krvi istjece iz mene i postaje mi mutno pred ocima. Zadnji dah sam iskoristila izgovarajuci tvoje ime.
Magla pred ocima nestaje. Vidim tebe i trcim tebi u zagrljaj. Napokon si tu, osjecam te. Smrt je ipak bolja od zivota....

Nesto sto sam napisala.
Nadam se da ce vam se svidjeti ^^

Image Hosted by ImageShack.us


Today I buried my love in a shallow grave.
Close to the surface so I could feel the pain.
Buried so I would understand
that it was dead to me.
How much more of this misery can I take?
Can you tell me how much longer i have to be...
living in agony?
Ecstasy is a rosy picture framed and held up high.
It does not make you cry
it does not kill you
or make you die.
I buried my love in a shallow grave
with fresh flowers on that mound of dirt.
Man
did it hurt.
I've got an open wound as proof
and a bleeding heart as a receipt.


Post je objavljen 05.01.2010. u 18:42 sati.