U Međugorju je za Novu godinu boravilo preko deset tisuća hodočasnika, uglavnom mladih, iz cijeloga svijeta. Nakon svete Mise zahvalnice koju je u 18 sati predvodio fra Svetozar Kraljević, zajednica Cenacolo je pred crkvom sv. Jakova uprizorila likovima, evanđeoskim tekstovima, pjesmom i glazbom Betlehemske žive jaslice. Klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, od 22 do 23 sata, predvodio je dr. fra Miljenko Šteko, a sv. Misu koja je započela u 23,15, na latinskome jeziku, predvodio je nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn, u suslavlju dr. fra Ivana Sesara, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije i drugih 120 svećenika. Čitav Molitveni program pratio je svojim pjevanjem i sviranjem Međunarodni zbor i orkestar.
Molitveni program se odvijao u međugorskoj župnoj crkvi, a slika i ton upriličeni su u Velikoj dvorani, u šatoru, te na Vanjskom oltaru iza crkve. Program je istodobno prevođen na mnoge svjetske jezike. Radiopostaja "Mir" Međugorje sve je prenosila na svojim valovima, a njihov program preuzele su brojne druge radijske i mrežne postaje i portali u svijetu.
Kako je već javljano, nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn u Međugorje je stigao u privatni posjet, u ponedjeljak 28. prosinca, te ostao do 2. siječnja 2010. Za vrijeme svoga posjeta Međugorju dao je nekoliko izjava novinarima. U razgovoru s Maxom Domejom, za medije iz Austrije, na pitanje što ga je potaklo na dolazak u Međugorje, između ostaloga je kazao: "Međugorje poznajem već mnogo godina, ne osobno jer još nikada nisam bio ovdje, ali u našoj biskupiji i mnogo šire od nje doživljavam plodove Međugorja. Uvijek sam govorio jedno te isto, ono što Isus kaže u Evanđelju: stablo se po plodovima prepoznaje. Kada kod nas vidim plodove Međugorja, mogu reći da je stablo sigurno dobro."
Govoreći, nadalje, o Međugorju u Crkvi, kardinal je dodao: "Vrhovna instanca u Crkvi je Sveta Stolica, Sveti Otac i njegova Kongregacija za nauk vjere, koja je zapravo najviša instanca u svim pitanjima vjere i morala. Vrhovna uprava Crkve dala nam je jasne upute, ne od strane samoga Pape, nego od strane Kongregacije za nauk vjere koja je jasno potvrdila ono što su svojevremeno rekli jugoslavenski biskupi, i što nesumnjivo vrijedi kao norma za Međugorje. To sam uvijek ponavljao, ti su tekstovi poznati, postoje tri elementa koji i dan danas vrijede, pa u okviru tih uputa vidim i svoj posjet Međugorju. U tom smislu moj dolazak nije nešto neobično. Sveta Stolica kaže, sukladno s izjavom jugoslavenskih biskupa iz 1991.:
Prvo: Non constat de supernaturalitatae. To je izraz koji se rijetko koristi a znači da nadnaravnost događaja nije utvrđena, ali to je klasična formulacija crkvenog naučiteljstva. Ne kaže se da je nadnaravnost isključena, ali nije - ili još nije - konačno potvrđena, i to iz sasvim jednostavnog razloga koji ja potpuno podržavam. Ja sam član Kongregacije za nauk vjere, i podrazumijeva se da to podržavam kada bi došlo do razgovora o tome, naime: dokle god fenomeni traju sigurno ne će doći do konačnog suda Crkve, jer tako nešto još nikada nije bilo učinjeno. U Lurdu i Fatimi događaji su bili okončani, i tek onda je Crkva o tome donijela svoj sud. Konačni sud. Do toga će i u ovom slučaju prije ili kasnije doći, ali i tu ostavljamo Majci Božjoj slobodne ruke.
Drugo: ne smiju se organizirati nikakva službena hodočašća, dakle ja ne mogu upriličiti biskupijsko hodočašće u Međugorje. To je u logičnoj vezi s onim što je rečeno u prvoj točki. Dakle još nema službenoga priznanja, ali je tom formulacijom sasvim jasno rečeno da nadnaravnost nije isključena. Crkva je jasno rekla: nije isključeno. Nije utvrđeno, ali nije ni isključeno.
Ono treće što crkveni nauk jasno kaže, isto tako sukladno jugoslavenskim biskupima, da hodočasnike ovdje treba duhovno pratiti. To znači da doista treba postojati pastoral hodočasnika, i oko toga se mnogi trude, među ostalima i Gebetsaktion Wien koji se brine za hodočasnike, koji ih prati, koji ih slijedi i poslije hodočašća, itd. Mislim da na taj način Međugorje može dobro nastaviti ići svojim putem s povjerenjem da će Crkva, Majka i Učiteljica, ovdje doista dobro pratiti put kojim se ide. Savjetovao bih strpljenje. Majka Božja s nama ima toliko strpljenja da već skoro 29 godina ovdje na vrlo neposredan način pokazuje svoju blizinu i brigu za župu Međugorje i tolike hodočasnike. Mirno možemo imati strpljenja! 29 godina je dugo razdoblje, ali pred Bogom i nije tako dugo!"