Deep beneath the cover of another perfect wonder
Where it's so white as snow
Privately divided by a world so undecided
And there's nowhere to go
Ovdje je bio podulji tekst o tome kak je sve super kad postoji milijun mogućnosti i kako baš zato volim zimu (jer sve ujednači i sakrije). Al taj sam podulji tekst izbrisala jer mi moja emo osoba prilično ide na živce u zadnje vrijeme.
U stvari sam sinoć vrlo glupo trznula glavom i ozlijedila vrat, izbija mi umnjak (i čini to na mahove već godinu i pol dana) oa mi je ukočena vilica, alergična sam na zimu što sam prigodno zaboravila prigodom vikend bicikliranja po brdima koje je završilo puknutom gumom, mojim smrzavanjem na -2 (odjeća za zimsko bicikliranje je super al ne pomaže baš kad oznojen staneš) i alergijskom reakcijom na nogama i vratu i postoje stvari koje me dave neizrečenošću pa to rješavam tako da mrcvarim bisere pop-kulture, uvjerena da su stvoreni da budu background music mojim čudnovatim raspoloženjima.
Post je objavljen 05.01.2010. u 10:39 sati.