Postoji dosta Arena od Zagreba do Pule ali samo je jedna "Arena" koja je ravno 51. godinu privlacila citatelje svih uzrasta.
Jos kao mali volio sam prelistati "Arenu" procitati viceve, "vrtuljak ljubavi" i zelju gastarbajtera da pronadju srodnu dusu, ali od svega su me najvise impresionirale price i ispovjedi ubojica, zatvorenika, i zivotne price ljudi koje su opisivane u tom nadasve posebnom tjedniku na prostorima bivse drzave.
Kada sam procitao da se "Arena" gasi i da prestaje sa izdavanjem bio sam pomalo tuzan, zato sto je i ona kao mnoge druge vise ili manje vazne sitnice obiljezila veliki vremenski period.
Bilo mi je cudno da se gotovo nitko nije sjetio pisati o tome.
Nije se bavila aferama Gotovcima ili Pokosicama, skandalima poznatih i manje poznatih, nego je pisala o zivotu ljudi iz svih slojeva drustvene zajednice a konkurenta nije imala do sada.
Fadil Hadžić (87), poznati zagrebački filmski redatelj, scenarist, komediograf, dramski pisac, likovni umjetnik, te novinar i glavni urednik odavno ugaslih tiskovina Kerempuh, Vjesnik u srijedu, Telegram i Oko, prije 51 godinu utemeljio je tjednik Arenu i dao joj ime. "ARENA"
Prvobitno je bila zamisljena kao revija za film i kazaliste ali vremenom se mijenjala na radost citatelja i postala to sto je danas.
Pedeset je godina prošlo otkako se na kioscima u Zagrebu, ostalim dijelovima Hrvatske i bivše Jugoslavije pojavila Arena, revija za film i televiziju. Na naslovnici je bila lijepa plavuša, sovjetska glumica Tatjana Beljakova iz tada popularnog filma "Kad ždralovi lete", i nijedna najava sadržaja, što je danas nezamislivo.
Od revije za film i televiziju Arena se polako preobražavala u novine kojoj su glavni likovi postali stvarni ljudi, obični i neobični, dobri i loši... Njihove neobične sudbine često su do suza ganule stotine tisuća čitatelja na ovim prostorima, ali i u dijaspori, od Europe do SAD-a, Kanade i Australije. Što se više Arena koncepcijom i stavom približavala malom čovjeku, bila je sve čitanija.
S vremenom je postala borac za ljudska i egzistencijalna prava maloga čovjeka, odvjetnik siromašnih, obespravljenih, bolesnih, gladnih... A bilo ih je itekako i u bivša vremena kojih se mnogi s nostalgijom prisjećaju. Promovirala je Arena hrabrost i požrtvovnost, svake godine nagrađivala one koji su spasili nečiji život, imovinu te pomogli nekome da preživi. Mnogi su se posredstvom Arenine rubrike Vrtuljak ljubavi upoznali i oženili, a iz takvog braka davno je i jedno dijete dobilo ime Arenko. Arena je bila prozor u svijet i onima u najzabitijim krajevima jer nema toga što se dogodilo da nije bilo objavljeno u ovom tjedniku, a gotovo i nije bilo onoga tko nije znao za Arenu. Ali s Arenom se i zabavljalo, pjevalo i plesalo, organizirala je bezbroj humanitarnih koncerata na kojima su nastupale najpoznatije zvijezde, Tereza Kesovija, Kemal Monteno, Mišo Kovač, Zdravko Čolić, Doris Dragović... Česta tema bili su i Tito i njegova supruga Jovanka, hrvatski disidenti ili narodni neprijatelji u bivšoj državi, Domovinski rat i njegovi heroji i žrtve, estradne zvijezde, glumci, sportaši, književnici... U redakciji Arene stasale su generacije vrlo uspješnih novinara i urednika, a mnogo ih je nagrađeno Zlatnim perom. Prvi broj ovog tjednika objavljen je 26. travnja 1959. godine i glavni urednik je bio Tomislav Butorac, a posljednji je izašao 30. prosinca 2009. i uredio ga je Mark Cigoj. Htjeli ili ne, svemu dođe kraj.
Kata Pranić
Zaista mi je zao da se jedan tako ugledan i dobar tijednik gasi ali nadam se da mozda jednom opet pojavi na kioscima.
Post je objavljen 05.01.2010. u 08:50 sati.