Vanzemaljac je među nama
Među nama su Oni. Zaključio sam već odavno ali tek danas o tome pišem, no što vrijedi kad nitko na ovoj Planeti ovo moje pismo ne smije pročitati...
Vanzemaljac je među nama
Među nama su Oni. Zaključio sam već odavno ali tek danas o tome pišem, no što vrijedi kad nitko na ovoj Planeti ovo moje pismo ne smije pročitati. Ono mora ostati najvećom tajnom i dok ga pišem i sam okrećem glavu da što tajnije i za mene bude, a i slijepac kojeg sam angažirao kao lektora od treme i straha kraj mene drhti. Da dragi moji vanzemaljci su među nama a ja sam možda jedini koji ih je uočio i ostvario komunikaciju s njima. Nije onda niti čudo da me sva sila najelitnijih svjetskih agenata mjesecima prati. I sada dok ovo pišem s prozora ih gledam kako u mene zure, a ima ih svih rasa i boja kože. Vidim jednog kineskog sakrio se iza grma i prati svaki moj pokret neprestano, niti za objed nema vremena . Sigurno je vegetarijanac kad štapićima iz busena kida travu i blaguje. Onih crnih iz Afrike najviše se plašim, nevidljivi pa samo po noći službu imaju. Samo ih zubi bijeli odaju, pa kada noću opazim mlade mjesec kako se šeću parkom, znadem da su oni tamo i s pisanjem odmah prekidam.
Kad bi vam ovo pismo ne daj Bože dospjelo u ruke jako bi se iznenadili jer iznenađenja većeg nikada doživjeli niste kada bi saznali da vanzemaljac na našoj Planeti nije nitko drugi nego Borivoj . Neobičan mi bijaše od prvog dana kada sam ga upoznao premda izgledom poput ovozemaljskih ljudi bijaše, a opet nekako drugačiji. I to što je drugačiji samo sam ja uočio. A tko bi drugi nego ja? Njegov biograf, znaju to dobro tajne službe svjetskih sila pa se na mene okomile i u stopu me njihovi agenti pratili. Na svoje sposobnosti uočavanja nijansi i svega onoga što drugi ne mogu neobično sam ponosan, jer imati takav dar nije svima dano. Tko je osim mene primijetio da kad Borivoj hoda da mu je uvijek jedna noga odzada? Nitko prije mene. Da dragi moji i kada govori najprije usta otvori i kad skoči u zrak obvezno se na tlu nađe. I tako sam ja kod njega primjećivao puno toga što nije svojstveno nama Zemljanima , a skoro sam siguran da je s jedne daleke planete i to puno manje od Zemlje. Takav zaključak sam stvorio na osnovi njegovih cipela koje su mu gotovo uvijek na vrhovima i petama očuvane a samo na đonu istrošene pa se vidi da po malenom okruglom planetu gazi.
Ne, nemojte biti u zabludi! S Marsa nije, premda mu žena često kaže a i drugi koji ga poznaju da se ponaša kao da je s njega pao. Znano je da na Marsu nema života a Boro je itekako pun njega i životne radosti, no s kakvom je namjerom na našu Planetu poslan to još nisam zaključio. Samo znadem da voli ljude bez obzira tko su i odakle bili i žene naročito, pa se lako dade naslutiti njegov doprinos u povećanju nataliteta i miješanja njegove rase s našom. Jer kako inače objasniti njegovo druženje s mladim damama koje u pravilu uvijek gravidne ostanu?
Krije od mene svoje porijeklo i svoje sposobnosti, od mene njegova osobnog biografa, ali nije lako mene prevariti, jer njegova pojava izaziva velike promjene i utjecaj na ljude i događaje koji se teško tumačiti daju. Njegov umjetnički dar kao slikara i književnika samo je alibi za stvaranje kontakta svih vrsta s nama Zemljanima. Pa njegove sposobnosti kao iscjelitelja, ezoterika, vidovnjaka, svećenika laika i tko zna još čega, upućuju me da se o vanzemaljcu radi.
Iznenadio sam ga jednom prilikom kad ga u njegovim dvorima nenajavljeno posjetih. Ležao je i odmarao se a sva sila Gnoma iz nogavica mu i džepova izlazila na prsima mu plesala, a jedan oveći skakao mu je po stomaku kao na trampolinu i čupao mu bradu i brkove. I patuljci kao da su svoj festival imali pjevali su i skakali po namještaju i smijali se Sneguljici koju Borivoj kroz dimnjak namami pa garava bila . Tko može komunicirati s likovima iz bajki, prosudite sami? I još bezbroj situacija i njegovih djela za koja nitko na Zemlji nije sposoban govori u prilog njegovom vanzemaljskom podrijetlu. Možda je s neke planete blizu Sirijusa jer Siriju obožava u tamo često putuje, ili s kakvog bijelog patuljka jer se patuljcima često druži.
Zaista je neobičan čak i kad se napije jer nama Zemljanima kad smo pijani u glavi se vrti u desno a njemu uvijek u lijevo pa mu i u životu inače sve što je lijevo drago bilo. Iako ljudskom rodu ne pripada voli ga i žrtvuje se za njega nesebično. Kada je njegovu sliku, prekrasno umjetničko djelo, kupio šeik Abdul Karim Ali Jebe Hasan za milijun dolara sav je novac podijelio riječkoj sirotinji. Bilo je lijepo gledati siromahe koji su se do sita mogli najesti, pa se za kratko vrijeme toliko ugojili da su se jedva kretali a osim hrane i druga su blaga počeli gomilati. I kad vam sada koji siromah ruku pruži odmah iz vaše klizne jer zbog silne hrane u žilama više masti nego krvi imaju . Kliski postali pa lance na noge stavljali kako bi hodati mogli.
I ljude liječi i skrbi o njima pa jadniku lučkom radniku koji je danima trpio bolove i pritisak u leđima i jedva se kretao i kojem niti jedan liječnik nije mogao pomoći, pomogao. Ozdravivši ga kadu mu je s leđa skinuo vreću koju je jadnik nakon završetka posla zaboravio skinuti, pa je danima na leđima nosio. I mladoženju koji nije mogao obaviti svoju bračnu dužnost tijekom čitava medena mjeseca kada je njegovoj mladenki preporučio da skine hula – hop čarape. Teško je nabrojiti sva njegova čudesna ozdravljenja i moći.
Neviđena čuda s njim su vezana a neka sam i sam vidio, kao kad vino pretvara u ništa i u bazen bez vode na glavu skače. Kad me posjetio u mojem domu imao sam prilike i druga čuda vidjeti i osjetiti. Usisivač koji bijaše spremljen u ostavi najedanput počeo je zvrčati i šetati po ostavi premda uključen u izvor struje nije bio. A osim toga godinama je u kvaru bio. Viskom je otkrivao negativne energije u mojem domu pa neku čudnu nađe koja mi preko, ne smijem niti reći čega prolazi, dok spavam, pa mi taj organ nekako mlitav čini. Nisam baš oduševljen njegovim otkrićem bio ali mu moja žena priznanje za njegove otkrivačke sposobnosti dade.
Niti godine mu nije lako odrediti a mora da ih puno ima a kako i neće, koliko mu je vremena samo trebalo da sa svoga planeta na Zemlju stigne. Niti njegova žena mu godine ne želi i ne može otkriti samo zna reći da ih kao Biblija ima a i drugi su u zabuni pa kažu da poput malena djeteta zbori.
O njemu sam ovaj put zapisao samo ovo a ono najvažnije kad se bude čulo on će već na tronu sjediti i Zemljom upravljati.
Preuzeto iz Novih priloga za biografiju Borivoja Bukve (The Washington Kost 2010.)
---------------
--- On Fri, 1/4/80, Ivo Kajzer wrote:
From: Ivo Kajzer
Subject: novi prilozi
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Friday, January 4, 1980, 12:06 AM
-----------------
dragom ivi kajzeru zahvaljujem se na novim prilozima.
senzibilitet i spiritualnost našeg ive kajzera na intuitivnom i
vizionarskom umijeću, kojeg on čitajući iz akaša kronike
plasira u riječi i priče, pretvara u roman, jest nenadmašno
i tako on poput svojih hiperrealističkih slika do u detalje
prenosi zbivanja sa drugih planova, koji su po mnogo
čemu ostaku čitateljstva zagonetni i nedokučivi...
treba se strpiti, a za sve to potreban je mir i spokojstvo jer
sve će biti jednoga dana prenešeno, usklađeno, i jasno razjašnjeno...
hvala ivi, borivoj
---------------
pisao je: IVO KAJZER
http://www.kajzer.com
Ivo Kajzer
Tel : 051 / 255 - 912
E-mail : ivo@kajzer.com
------------------
u rijeci, 03.01.2010. godine borivoj bukva
Post je objavljen 05.01.2010. u 08:06 sati.