a niti literarno. Mislim slovčano, ili riječano, ovaj doslovno
rječito.
U duši, zapravo sam krajnje zapanjeni gusan iliti patak.
Pačja škola ispada na primjeru iz mojeg iskustva u životu,
učinkovita metoda. Volim kratke isjećke iz sjećanja koji se
prikupljaju spontano a trajno se zabilježe uz značajku
nećeg šta je pre naglašeno zanimljivo. Ma, nebitno.
Iz slućajnog i površnog gledanja televizije jednom prilikom
unazad 6 ili 7 godina. Kroz obavljanje nekoliko radnji
simultano. Pažnju mi fiksira dio emisije o primjeru
glazbene edukacije djece pred školske i mlađe dobi.
Čak dvogodišnjaka. Učenje violine tako da djeca
oponašaju ono šta i kako doživljavaju.
Na taj naćin životinje uće vještine od svojih hranitelja,
roditelja, letjeti, loviti, i znate već šta ciljan.
Tom prilikom moran spomenuti Jello Biafra šta kaže
u govorima na "Machine Gun in Clown's Hand" o dobu
vijetnamskog rata, kako ga se sijeća iz svoje mladosti.
Istaknuo je kako drži, prema svom primjeru, da odvraćanje
pažnje mladih, djece i općenito od problema ima
nešto dalekosežnije posljedice na razvoj zrelog
stava i svijesti o životu i svijetu kojeg i u kojem živimo.
Daleko san doša odakle san poša.
Pa, normalno, priča nema kraja
Post je objavljen 05.01.2010. u 07:23 sati.