*Otvorim prozor ujutro i još se veći mrak spusti u sobu. Koje sranje od vremena.
To su, inače, prvi znaci starenja, kad počnete razgovor sa meteorološkim zapažanjima, ili vlastitom dijagnostikom…
Kako me vražje boli zub. Raste osmica, ali vjerojatno se još ne može odlučiti za smjer napretka pa šarafi cijelu glavu. Sve što sadrži glava u svojoj lijevoj polovici sve me to boli, da ne nabrajam. Bjelina friškog zubića se smiješi ispod mesa, koketno, ali na flertu sve, nažalost, staje.
*Sanjala sam mačka, bijelog i bež, smiješio mi se i pružao trbuh, mazan. I mušku košulju, tamnotirkiznu kariranu zelenim. Jake boje, životne. I još sam sanjala da imam dugu kosu, gustu (za one koji me ne znaju oštrigana sam kao ovca od pamtivijeka). Išla sam mami, reći Gle, vidi ti tu kosu što brzo naraste.
A ujutro sam bila iznenađena.
Glupo dijete.
Ni mačića, ni košulje, ni kose.
*I still got my looks :)
*Thousand violins
Pucketala je zglobovima, sjedila je već četiri sata na istom mjestu, ali ovo očito nije bila njena noć.
Ma šta noć, život.
Pored njenog stola je prošla jedra plavuša s nečim što je sastrugala sa šanka, dva reda bijelih zuba su sigurno privukla taj ološ kao svjetionik zalutavši brod, smijehom niske frekvencije je prodrmala lelujavi društveni ples, ubrzala ga, i evo, sad ga vuče za kravatu na kat. Kravata je radila pijane grimase, a i očima plavuše je bilo zelenilo dolara.
Sjedila je nakrivljeno na jednom boku, poduprijevši se laktom, dojke su joj bile protjerane iz zelene haljine taman da ne bude protjerana iz «Zadnjeg puta». Više nije marila za podočnjake ni za cijenu, u zamagljeni prozor se upirala grana javora koja joj je mahala zlatnim listićima, a ona se namještala koliko je mogla da olakša sebi i hemoroidima.
Kuc kuc kuc! govorili su listići
He he he… rekao je šanker kad je čuo grleni smijeh odozgo.
Čupkala je rubove salvete, nije bila sigurna da će moći platiti piće, za koje se uporno nadala da će nekako čarobno nestati iz čaše što će značiti da je ova večer gotova, ali ta gorčina o ostajala tu nakon svakog gutljaja, podsjećala ju je na sve loše.
Podigla je lice, da suzdrži sve, sebe. Preletjela pogledom prostoriju. Da, dosta za danas. Javor vani je ružičastio neku pjesmicu o sutonu, a njen je pogled pao na zlatan prsten tipa za šankom koji je pričao sa ogledalom.
Sluša se: Tiger lilies – Stich me up
Želi se: tuš, da imam veću zbirku Cohena, da mi se od nebesa vrati moj MP3 DDTa!!!! pogotovo ovo zadnje, nedostaje mi taj album, mila
Osjeća se: ZUB ZUB JEBENI ZUB ZUB ZUB
Post je objavljen 05.01.2010. u 01:54 sati.