Pregled posta

Božićni perfomans

Ono za čim čovjek čezne jeste sreća, mir, zadovoljstvo, no u moru ponuda i protivnih glasova čovjeku današnjice teško je razaznati onaj pravi. Tim više, što je on jednostavniji, o njemu se ne želi ništa znati. Trenutna ponuda vrijednosti se mjeri većom cijenom na tržištu. A istina je upravo suprotna.

Ono najvrijednije u životu nam je darovano. No, čovjek želi 'zaslužiti' dar. Ne želi ga primiti u stavu zahvalnosti i poklonstva. Ne želi priznati svoju ovisnost o Tvorcu i skrušiti se poput djeteta. Želi biti mali bog, bogataš koji mora imati 'valutu' i sve što želi, njome to isto i platiti. On jednostavno ne može pojmiti da se najdragocjenije može primiti na tako jednostavan način. Dokaz tomu su sve praznije crkve koje potrošački mentalitet na zapadu postepeno pretvara u muzeje. No, je li vjera doista stvar prošlosti; je li ona izumrla, ohladila? '

Svijet voli pobjednike'- pjeva jedna naša estradna 'diva', a dojam koji se stječe jeste da je tih napumpanih, lažnih pobjednika, koje mediji vještački proizvode, ova zemlja krcata. Favorizirajući 'pobjednike' mediji zapravo stvaraju jednu izvitoperenu sliku društva punog gubitnika. U ovoj kakofoniji glasova skoro da je nemoguće čuti drugoga, a kamoli uprijeti prstom i pokazati na nekoga tko bi bio duhovna vertikala društva. Stječe se dojam beznađa. Kao da srljamo ka kolektivnom duhovnom samoubojstvu i kao da smo, unatoč znanstveno-tehnološkom progresu, sve bliže ponoru. Jesmo li doista na samom civilizacijskom kraju?- pitaju se danas sociolozi, teolozi, i brojni drugi 'ozi'. I ima li nade?

Kršćanin je čovjek koji zna da ima budućnost. On hoda u sigurnosti jer zna da na koncu ima pobijedu i proslavu. Kršćaninova nada je pouzdana nada. Pitanje je samo jesmo li spremni podnijeti kušnju vjere i na koncu primiti vjenac ili 'bijeli pobjednički kamen' na kojem stoji ispisano naše ime. Ta nada nam pomaže da možemo živjeti svoju sadašnjost, ma kako teška i okrutna bila. «Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.»- pjeva psalmist. 'Teška sadašnjost može biti življena i prihvaćena ako ona vodi prema nekom cilju, ako možemo biti sigurni u to, i ako je taj cilj toliko velik da opravdava napor hoda' – reći će Sveti Otac na početku svoje druge enciklike «Spe salvi», dok objašnjava kako vjera nije neka jednostavna činjenica, tj. informativna poruka. On za nju kaže kako je ona 'performativna', odnosno preobražavajuća snaga koja mijenja život. Evanđelje nije samo priopćavanje stvari, prepričavanje poruka i misli, filozofiranje. Nije niti revolucija u socijalnom smislu, niti politička borba s neistomišljenicima. Isus je donio performansu koja se događa u susretu između čovjeka i njegovog Stvoritelja. I ta nada nije nešto, nego Netko. Ono što nam je ponuđeno nije samo imetak, nego prije svega bitak.

U 13 pogl. knjige Mudrosti stoji kako prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu, no da se vrlo lako zanesemo njihovom ljepotom i promatramo samo naličje stvari, ali ne i bit. No, iz vidljivih ljepota morali bi spoznati onoga koji jest. Morali bi biti kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim. «… ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga! (Mudr 13,8-9)- reći će mudri Salomon koji je znao tražiti ono bitno prije svega stvorenog kako bi došao do potrebnog jedinstva jednog s drugim. Mudraci onog vremena, tj. 'magi' s istoka, kako ih Sveto pismo naziva, su klasičan primjer iskrenih bogotražitelja, koji se nisu zadovoljili ljubavlju prema stvorenom, nego su tragali za smislom, izvorom života. Bili su gladni istine, no do nje ne bi došli da nisu imali i ljubavi.

To dokazuje njihova želja ne samo za spoznajom, nego i poklonstvom. Darovi koje su ponijeli sa sobom su simboli te ljepote stvorenog. Pronašavši ga oni su mu se poklonili i ispružili darove kao da žele reći: ' Ovo je tvoje. Od tebe dolazi. Tebi i pripada.' Poput tragača za neprocjenjivim blagom ostavili su sve kako bi zadobili neprolazno, jedino vrijedno. Bolji dio. Bitno. Iz stvorenog reda stvari oni su iščitali postojanje njihovog tvorca i krenuli su u potragu za njim. I pronašli su ga. Ako su oni imali nadu u susret, ne bismo li se mi ljudi današnjice trebali postidjeti pred ovim likovima. Mi, kojima je darovano nemjerljivo više nego njima, i duhovno i materijalno. Mi, koji smo pozvani za stol Večere Gospodnje da blagujemo zajedno s njim, da se hranimo njim samim i primimo sve njegovo.

Cijela zemlja viče: Mir, mir, a mira nema u nama i među nama, jer nema niti poklonstva, niti predanja. Iako će sociolozi reći da unatoč sve većem napuštanju religioznog života, čovjekova čežnja za povratkom Bogu nikad nije bila veća, činjenica je da su mnogi u strahu i zbunjenosti duhovno paralizirani. Svjesni svoje nedostojnosti, ali i činjenice da ne mogu pojmiti Božju uzvišenost, ne znaju kako postići taj performans, pa se opet okreću k stvorenom, a ne k Stvoritelju.

«Pokaži mi svoju slavu!», molio je Mojsije od Gospodina milost, međutim nije mu bilo dozvoljeno vidjeti je u njenoj veličanstvenosti, licem u lice. Po uputi Božjoj morao se skloniti u pećinu i vidjeti je 's leđa' dok bude prolazila pokraj njega. I nama Bog danas ne dolazi izravno, nego po svom Sinu koji je uzeo našu narav. Dolazi nam u liku malog djeteta. Taj susret nam je omogućen u betlehemskoj špilji, bez bojazni i straha pred osudom. A tu slavu prepoznajemo po miru nakon njenog prolaska. Bog se objavio.

Došao je među nas. Postao poput nas. Zato iskreni bogotražitelj ne bi više smio reći da je Bog negdje gore, daleko, visoko, nedohvatljiv i neprepoznatljiv. On je tu, Emanuel-S nama Bog. Ono što se od njega traži jeste da uđe u pećinu svog srca i primi ga u otvorenosti, u ljubavi i s povjerenjem, u zahvalnosti i predanju. Skupa s drugim bogotražiteljima pođimo mu se stoga zajednički pokloniti u našim župnim crkvama i prinijeti mu svatko od nas svoje darove, koje ćemo zasigurno dobiti nazad stostruko blagoslovljene i posvećene.

U rasporedbi milosti Božje svakom od nas, bez izuzetka, je odrezana mjera, a uvjet njenom primanju je vjera. Zato ustani i ti. Kreni. Zasini. Odjeni se slavom Božjom, mirom i toplinom.

Post je objavljen 05.01.2010. u 01:08 sati.