Marketing
Balada o magarcu...ili tovaru...
MAGARAC (Equus asinus), sisavac, neparnoprstaš iz porodice konja, velike glave i dugih ušiju sa dvije ukrštene pruge na leđima. Potječe od afričkog divljeg magarca (E.asinus africanus i E.asinus somaliensis). U zapadnoj i srednjoj Aziji živi nekoliko vrsta polu-magaraca; najveći je kjang (E.kiang) u srednjoj Aziji. U polupustinjama Turkmenije i Irana živi stepski kulan ili džigetaj (E.hemionus), a na Prednjem Istoku (do sjeverne Indije) onager (E.onager). Sve te vrste magaraca žive u velikim stadima i redovito se sele. Magarac se od davnine koristi kao domaća životinja u Africi i Aziji, a naročito u Sredozemlju, gdje služi kao tegleća životinja. Doživi preko 40 god. Križanjem pastuha i magarice dobiva se mazga (E.hinnus), a križanjem magarca s kobilom mula (E.mullus).
/izvor: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Zagreb/
Dalmatinski magarac
Jedna stara fotografija i jedna sačuvana razglednica kao podsjetnici davno izgubljenog vremena:
/a time sam savladala i skeniranje:))), hvala sinu na pomoći
/
/iz knjige "U potrazi za izgubljenim Mediteranom" autor Anatolij Kudrjavcev
Razglednica iz 1982.g., jedna od rijetkih sačuvanih iz
vremena kad mi je sakupljanje razglednica bio hobi.....
Polusatni vremeplov da ne zaboravimo "posljednje Mohikance", zaljubljenike u svoje prijatelje i supatnike..... nema tih para za koje bi ih prodali, rađe bi se i najboljeg vinograda odrekli.....
NIJE TOVAR BEŠTIJA, dokumentarni film HRT3
Nažalost, kako je čovjek sve više probijao puteve do svojih polja, tako je i magaraca bilo sve manje, a umjesto njih se u poljima sve češće mogao vidjeti fićo, nekad popularni mali auto iz sedamdesetih godina..... Tako je usporedo sa nestajanjem fiće sa ulica naših gradova, nestajao i tovar u našim poljima.....
U međuvremenu su ga i opjevali....., ali i zaštitili.....
Klapa Šibenik - Balada o magarcu
Toma Bebić - Tu-tu auto vrag ti piz odnija
Đorđi Peruzović - Balada o tovaru
A onda su Bračani smislili originalni način da tu dragu beštiju, simbol našeg škoja i našeg težaka, trajno otrgnu zaboravu, pa su ga isklesali u kamenu, podigli mu spomenik i postavili ga na rivi svog malog mista Povlja..... zaslužio je, dakako, iako bi bilo bolje da ih je više živih u našim poljima.....
Post je objavljen 05.01.2010. u 00:28 sati.