Provela par dana u Zagrebu. Subota u HNK- La Boheme. Izvrstan Mužek ali i Mimi, ne mogu se sjetiti imena pjevačice, ali i svi ostali.
S putovanja ravno na posao.
A onda danas knjiga na knjigu, šok na šok, ali možda je samo sve vrlo šaljivo.
Koliko znam u posljednjih stotinjak godina, koliko živim, jedino se Napoleon Bonaparte pokušao vratiti na prijestolje, ali to mu nije uspjelo.
Bravo željezna Jadranka!
Pa onda ta Hrvatska koja će cijela pocrveniti.
Joj, joj, gule mi kraste.
Živim u nadi da Hrvatska i neće biti toliko crvena. Prošla su ta vremena druzja.
Ajde dajem mogućnost pola-pola, a ja sam i dalje u ovoj konstelacija snaga za crvenog Ivu Josipovića, iako moj prijatelj kaže da će zbog crvene Hrvatske jednostavno prekrižiti listić. Zbunjena sam ali dalje dobre volje. Nadam se da kod mene nije Labuđi pjev, iako poslije toliko let bilo bi vrijeme da prijeđem na marihuanu. Sasvim ozbiljno razmišljam o tome.
Na radio Sljemenu sam slušala pjesmu o Zagrebu u jazz stilu. Izvanredna. Nisam je našla na You Tube , pa prilažem ovo, sasvim prigodno.
Post je objavljen 04.01.2010. u 21:48 sati.