Kao što kažemo da se ne može živjeti od ljubavi i zraka, tako ne možemo živjeti od samo uzvišenih emocija. Mi ih ne možemo i ne smijemo zadržavati. One će se povući kad izvrše svoj zadatak. Njihov je zadatak približiti nas Bogu. I tiho otići. Jednom će se ponovno vratiti, ali potpuno preobražene: neće voditi one nas, nego mi njih.
Zapravo, zajedno ćemo drugovati i djelovati. Kad bismo uvijek imali lijepe i uzvišene osjećaje prema Bogu, brzo bismo zaboravili što je lijep i uzvišen osjećaj. Vrlo se lako dogodi da osjećaj zamijenimo Bogom te da osjećaj proglasimo bogom. Kad bismo uvijek s lakoćom vršili Božje zapovijedi, kako bismo znali da su to zapovijedi?
Uzvišeni nas osjećaji, dovevši nas Bogu ili olakšavši, uljepšavši nam put k Bogu, ostavljaju da bi nam samo Bog bio Bog. Budući da smo, drugujući s osjećajima i osjećajući se s njima ugodno i lijepo, bili zabavljeni pratnjom a ne ciljem kamo nas je pratnja pratila, odjedanput se osjećamo posve samima.
Boga dozivljemo, a Bog ne odgovara. Ne čuje nas ili je otišao daleko od nas. Pokušavamo moliti: ono što nam je bilo ugodno i slatko, sad nam je trpko i dosadno. Više ne osjećamo niti aureolu oko svoje glave, koju smo dosad koji put tako lijepo osjećali i pritom se osjećali veoma ugodno, pokazujući aureolu i drugima, drugačijima od nas. Sad se više ne osjećamo tako drugačijima od drugih kako smo se osjećali kad smo, preplavljeni osjećajima, bili uvjereni da Bog samo nas pohađa i da smo mu samo mi omiljeli.
Sad se osjećamo bjedniji od svih. Posljednji. Ecce homo! Sad smo tek postali čovjek!
I na sve to Bog šuti...
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio (Ps 22,2).
Posvuda tama.
Zaista, ako ne uđemo u tamnu noć duše, ako ne prođemo kroz tamni tunel, ako ne osjetimo i Božju šutnju i Božju odsutnost..., sve dok ne kriknemo, iz sve svoje nutrine, razapeti na svom križu, u tami osjećaja Božje odsutnosti nećemo saznati tko je Bog.
Tko nije upoznao Božju šutnju i Božju odsutnost, nije upoznao Boga. Tko nije upoznao Boga, ne može govoriti o Bogu.
Rečenicu njemačkoga književnika Güntera Eicha možemo primijeniti ovdje tako da riječ "jezik" zamijenimo riječju "Božja šutnja": »O Bogu ne možemo govoriti ako ne znamo što je Božja šutnja. Ako to ipak činimo, uništavamo njegovo ime time i snižavamo ga do propagandne formule.«
Milan Špehar, "Ne-koristan Bog"
Post je objavljen 04.01.2010. u 09:30 sati.