Marketing
žanr kremšnite
To jest, ona je to nazvala kremšnite: "Moje kremšnite". Onako u posudi još je i bilo nekako nalik kremšnitama, ali kada smo razrezali, pri vađenju na tanjure neizbježno se raspadalo u hrpice zdruckanog tijesta, oblatni i kreme. Kao što je poznato, kremšnite su kockaste, što ovo nije bilo, imaju prepoznatljiv ukus, koji ovo nije imalo. Ljudi nazivaju taj kolač i krempitama, kremšitama, ali kako god ga nazivali, to nije bilo to. Međutim, bilo je vraški ukusno, pa su svi navalili jesti i pitati se "Što je to?"
Po kriterijima kremšnita bile su to neuspješne kremšnite (krempite, kremšite), promašaj, kulinarski abortus. Po kriterijima poslastica bilo je to nešto izuzetno, uzbudljivo, originalna inovacija, vrlo dobro, čak odlično. Postupili smo najpametnije i u slast sve pojeli.
Preostalo je pitanje - što je to bilo?
Razumljiva je ljudska želja da poznaju svijet oko sebe. Ljudi vole znati što je što što ih okružuje, pa iz toga mogu znati sve što slijedi. Vole smještati filmove i knjige u žanrove, pridavati nazive i lijepiti etikete, definirati odnose, pa se ponašati u skladu s tim definicijama, grupirati srodne pojave, vrednovati i prevrednovavati. Ali ima toga što se protivi prepoznavanju, definiranju, te svrstavanju, što iskače iz uobičajenog reda stvari.
LJudsko imenovanje stvari i pojava nedvojbeno je korisno, ali ne smijemo dozvoliti da se premetne u ograničavanje. U prostoru nepoznatog i neprepoznatog neprestano iskrsava ponešto novo. Neki ljudi skloni su odbaciti, nipodaštavati, čak zanijekati sve što ne poznaju i ne razumiju. Drugi to pokušavaju ispitati i smjestiti na odgovarajuće mjesto.
(Da bi se nešto odredilo treba se ponoviti tri puta. Prvi puta kad se zamijeti opiše se s onim što nije i/ili onim što mu je slično: trebale su biti kremšnite, ali nisu ispale baš dobro. Drugi puta bi rekli: to je ono što je Zrinka napravila prošli put. Treći put bi pronašli naziv, recimo "Zrinkina poslastica", i stvar bi se kao takva ustanovila i zauzela mjesto u mentalnim mapama svijeta svih koji bi to kao takvo prihvatili.)
Takozvane kremšnite pokazale su da ista stvar istim ljudima po jednom kriteriju može biti loša, a istovremeno je po drugom kriteriju odlična. Zatim su pokazale da je ono što ljudi smatraju zapravo nevažno za samu stvar koja ostaje upravo ono što jeste kako god je nazvali. Naposljetku, onaj tko pogodi cilj promaši sve ostalo, te da su Zrinki kremšnite uspjele kako je naumila ostali bi lišeni jedinstvenog užitka.
Post je objavljen 04.01.2010. u 03:23 sati.