Težak križ
pritišće ti dušu,
lomi ko´težaka
u stara vremena,
al´njemu bješe
lakše,
on imao je
vrata doma,
vječno otvorena.
Tvoje srce jeca,
umire i pati.
Osjećaj te guši,
a kako i nebi!
Leđa svoja
okrenuli su tebi,
zatvorili ti vrata,
tvoji sinovi,
tvoji Hrvati.
Domovinski rat,
omalovažavaju...
Čak svetinje nam ruše!
Namjere li čudne,
zar nemaju morala?
Il´ ne znaju stat´?
Kuda li nas vode?
Pitam se,
zar su tako lako
zaboravili?
Trnoviti put
do slobode!
Post je objavljen 03.01.2010. u 21:46 sati.