Perica Bjelčić rođen je 5. listopada 1909.godine u Varešu (Bosna i Hercegovina). Rano je ostao bez roditelja, pa ga je odgajala baka. Škole je polazio u Varešu, Visokom i u Sarajevu, a trgovački zanat učio je u trgovini Kesegi u Varaždinu. Kao trgovački pomoćnik, zaposlio se u dućanu Josipa Milkovića. Na varaždinskog gimnaziji izvanredno je polagao ispite.
Perica Bjelčić već se vrlo rano uključio u napredni radnički pokret. Bio je član radničkog društva „Sloboda“, a neko vrijeme bio je i predsjednik tog društva. U prostorijama Radničke komore, u današnjoj ulici Zagrebačkoj ulici, provodio je mnogo vremena i tu mu je bio drugi dom.
Održavao je predavanja o položaju i borbi radničke klase. Godinama je bio tajnik Podružnice Saveza privatnih namještenika. Nakon demonstracija 1938. godine bio je neko vrijeme u zatvoru. Te godine postao je član Komunističke partije.
I za vrijeme okupacije, Perica Bjelčić nastavlja s ilegalnim radom. Prenosio je letke i rasturao ih, a iz dućana je slao živežne namirnice partizanima. Zbog svog djelovanja bio je uhapšen 1942. godine, ali je nakon nekog vremena pušten iz zatvora. I poslije toga je nastavio raditi na liniji Narodnooslobodilačkog pokreta. U mjesecu ožujku 1944. godine ustaše su ga ponovo uhapsile. U zatvoru je bio strašno mučen. Petnaestog rujna 1944. strijeljan je u Tomaševcu zajedno s Franjom Prelovšekom, Martinom Skoliberom i Mirkom Posinovcem. Njegovo ime nalazi se na spomen-ploči koja je postavljena na željezničkoj stanici Varaždinske Toplice (danas Turčin), te na spomen-ploči žrtvama fašizma RKUD „Sloboda“.
Posmrtni ostaci Perice Bjelčića sahranjeni su u Kosturnici na Partizanskom spomen-groblju u Varaždinu.
Post je objavljen 03.01.2010. u 17:35 sati.