Novogodišnji praznici i dobro raspoloženje su nam uvijek trajali do trećeg januara, kada je bio mamin rođendan. Već 15. težih godina se trudim održavati bar privid; nekad mi ne ide.
Možeš tugu odložiti, ali ju ne možeš zaobići.
Bilo bi joj 82.godine. Znam da je to puno godina, možda i teških, ali kad mi pozvoni na vratima njena zagrebačka prijateljica, pristigla iz Dugava s pričom da se sprema dočekati treće praunuče, meni se nekako zaglavi knedla na putu. I kada mi prijateljica nedavno reče da joj je majka otišla dočekati Novu godinu kod druge kćeri, u 80.-oj, bi mi isto.
A danas, nakon pristigle kumine poruke: „ Draga teta K., sjećaš se kad nam je rekla: Udaje se, djeco, za onog ko vam nudi brak, a ne za koga bi vi htjele.“...zapalih svijeću i zaplakah.
Post je objavljen 03.01.2010. u 17:22 sati.