Marketing
Oprosti mi.
~
Svaka je posebna na svoj način. Leprša. Hladna je, ali voliš kada se topi na tvom toplom dlanu. Obožavam hvatati pahuljice ustima. (Samo što me drugi dan jako,jako boli vrat..-.-)
Obožavam se derati kao neko derište (i živcirati sestru =D). Obožavam mlatarati nogama. Obožavam duge razgovore mobitelom. Obožavam vrtiti mali globusić (kojeg mi je sestra kupila za rođendan^^) i prtom zaustavljati, a prije tog se pitati: '' Kad odrastem živjet ću..''Prekrasno je to. Biti dijete. Ali neće uvijek biti tako. Kad odrastem, snijeg će mi biti dosadan, bijela govna koja padaju da bi mi zagorčala put autom do posla.
Ja sam odlučila da ne budem takva osoba kad odrastem. Ostavit ću tamo negdje u svom srcu malecko mjesto za ono dijete u meni. Snijegu ću se radovati, pahulje će mi biti ćarolija. ODBIJAM BITI KAO MOJA MAMA. Ne pušta me skoro nikamo. Okej, imam 12 godina i 1 mjesec, ali danas svi idu van. I onda sam ja ''the luzer'' kad nejdem. Kad idem, mogu biti samo do 12 h. Razumijem ju.
Moja starija sestra je jednom doživjela automobilsku nesreću. Slomila par rebara – sad je O.K.. Taj dan mi je bio dan za pamćenje.
Bio je neki praznik (ne sjećam se točno koji) i, imala sam tamburice. Mislim nisam imala, ali sam ja mislila da sam imala. Ja i moja frendica smo tamo došle, kad smo shvatile da neće biti tamburica, otišle smo na picu. Od 17 h, bile smo tamo do 23 h. Mobitel mi je bio ugašen. Kad sam ga upalila (i kad sam došla doma), mami su bile suzne oći, a na mojem mobitelu pisao je jedan propušten poziv. Pogledala sam poruku. Pitala sam mamu koji je to broj, čiji je to broj. Kad sam saznala ćiji je bio, nije me bilo briga, što ona mene ima zvat? Nisam mislila da je nešto važno. Otišla sam spavati. Djed i baka su došli, i počeli se raspitivati što je s njom. U bolnici je ili što? Zaderala sam se i pitala mamu ko je u bolnici? (Neću pisat ime. Zamijenit ću ime s dugokosa.^^) ''Dugokosa je u bolnici, imala je prometnu nesreću. Nisam dugo mogla 'zahrkat' kako treba. Prevrtala sam se i preokretala po krevetu, zamišljajući stravićne prikaze, kako ona krvari, kako zove upomoć.. (Hvala Bogu, svi ti prizori nisu bili istiniti!)
Njene dvije prijateljice koje su se vozile sa njom.. One su nastradale duplo više. Glavu su povrijedile, imale su ooogromne šavove. Mojoj sestri je, kao što sam već napomenula, napuklo par rebara.
Više se nikad nisam pojavila na tamburicama. Tvrdila sam si da mi se neda. Al' vjerojatno je to zbog tog dana, zbog te nesreće. Kada nisam bila tu kad me je trebala.
Volim te, J. ♥
I nikad si to neću oprostiti. Nikad.
[Samo da se zna, imala sam suzne oći pisajući ovo.] Each day, i drop a tear, for you.
Post je objavljen 03.01.2010. u 16:50 sati.