Eto, prošli su najljepši blagdani katoličkih vjernika, onih vjernika koji su puni ljudskosti po vokaciji, a ne po zakonima vjere, ne samo po deset zapovijedi božjih i straha od kazne, onih vjernika koji prinose žrtvu kako bi pomogli potrebitima, ili bar ublažili pustoš u nečijoj duši ne rušeći, naravno, ni svoje, a još manje tuđe dostojanstvo.
Prošli su, eto, i dani šutnje oko predizborne kampanje dvanaest hrvatskih „apostola“ koji su shvatili da su baš oni bogomdani, ili zaslužni po dosadašnjim žrtvama u ime naroda, ili barem u ime države u kojoj su se skrasili, da su zaslužili da tu državu, njihovu, vašu i moju domovinu, zastupaju narednih pet godina pred međunarodnom javnošću. Ne samo da predstavljaju, već i da provode Ustav Republike Hrvatske koji se svojom preambulom oslanja na antifašističku borbu hrvatskoga naroda u razdoblju Drugog svjetskog rata. Oslanja se na odluke II. i III. zasjedanja ZAVNOH-a 1943. u Plaškom i 1944. u Topuskom, ali (što ne piše u preambuli) stvaranje RH omogućeno je i posljednjim ustavom SFRJ iz 1967. godine kada je i Hrvatskoj dopušteno da se referendumom opredijeli za odvajanje iz tadašnje Jugoslavije.
Sada, kada je hrvatski korpus (mislim na sve građane Republike Hrvatske) iznjedrio dva kandidata od kojih će se za sedam dana odlučiti samo za jednoga, lako je komentirati zašto ostalih deset kandidatkinja i kandidata nije uspjelo. Dobro, neki su i zalutali u taj paket kandidata, a ja bih bio najsretniji da su dvoje kandidata za izbor na dan 10. siječnja 2010. godine bili Vesna Pusić i Ivo Josipović. To su jedini kandidati koji nemaju putra na glavi u ovom korumpiranom društvu po svim slojevima duštvene vertikale. Nije tako ispalo, a tragedije neće biti ako glasačko tijelo iziđe na izbore u većem broju nego u prvom krugu i ako ponovi kriterije da su odlučnost, intelektualnost i plemenitost osobe koja bi nas trebala predstavljati kod kuće i u svijetu odlučujući u tim izborima.
Time bi ujedno to glasačko tijelo dokazalo da u duši i srcu ovoga naroda nije ostala zarobljena sva njegova odlučnost, hrabrost, dobrota i plemenitost (hvala bogu sad uvidjeh da nije) jer u njemu već dulje vremena vlada osjećaj potištenosti i beznađa, i bespomoćnog gledanja kako bezkrupulozni lopovi i kriminalci uništavaju i pljačkaju sve što smo do sada stvorili. A u stvaranju tih vrijednosti, pored ostalih, sudjelovao sam i ja i imam puno moralno i materijalno pravo govoriti i pisati protiv tog uništavanja pod okriljem aktualne vlasti. Zar je moguće opravdavati pad materijalne i moralne opće kvalitete življenja (zbog korupcoje) sa zastrašujoćom maksimom da je bolje da nas pljačkaju naši domaći, nego strani ljudi. To „strani“ odnosi na nekadašnji Beograd i Srbiju u zajedničkoj državi. A nije li opljačkanom svejedno kako mu se zove domovina, ako u njoj ne može živjeti dostojanstveno.
Poslije prvoga kruga ovih izbora, gledajući rezultate na ovom našem ogulinskom terenu, doživio sam izvjesnu satisfakciju kada sam ustanovio da je na gotovo svim glasačkim mjestima u Gradu Ogulinu pobijedio kandidat ljevice Ivo Josipović. Uzimam si za pravo da sam svojim pisanjem, koje nikako ne odgovara vladajućoj strukturi Grada, malim dijelom i ja dao doprinos takvom rezultatu. A on je katastrofalan za HDZ. Ivo Josipović je u 22 izborne jedinice pobijedio u 19, a Andrija Hebrang samo u Ribarićima, Zagorju i Desmericama. A ako se zbroji rezultat Josipovića s 35% ukupnog broja glasova, to je više nego zbroj svih triju HDZ-ovih kandidata; Hebrang 18%, Vidošević 11% i Primorac 5%. To je ta katstrofa HDZ-a i ja sam ponosan na taj rezultat. K tomu u drugi krug ide još jedan tobože lijevo orjentirani - Milan Bandić, a ne desni od centra, Andrija Hebrang. Znate da mi je sada pomalo žao toga Hebranga. To je od živućih ljudi, poslije Sanadera, najveća štetočina hrvatskoga društva. On je potpuno uništio zdravstveni sustav, kao ministar zdravstva, i uništio je moralnu svijest HDZ-ovaca i priležećih pljačkaša. Sljedeći je Kalmeta, pa Jadranka Kosor koja je olako upropastila početni imidž premijerke ostavljajući onoga utega Kalmetu pod svojim okriljem.
I tako ova moja duša, iz više razloga puna praznine, dobiva satisfakciju barem po jednom mjerilu vrijednosti, što će reći – po jednom kriteriju.
Post je objavljen 03.01.2010. u 07:00 sati.