Šetnja kroz skitnje u 2009. ili "Što se mora, nije teško"
Sretna vam 2010!
Kad sam blog nazvala The Journey, nisam ni slutila koliko će se naziv uklapati u sadržaj. Naslov sam dala po knjizi koju sam tada čitala, "The Journey Home", a baš sam bila godinu dana u Irskoj...No, ispalo je da mi je u kartama zadnjih godina pisalo puno više putovanja od same Irske...
Sređujem slike iz 2009. Trebala je biti mirna i s malo putovanja....ali kako to obično samnom biva, nađu se lako dobri razlozi za promjene planova...Dovoljan je bio jedan poziv....
SIJEČANJ
Počeo je s produženim vikendom u Parizu baš na početku sniženja. Tri krasna dana su urodila odlukom da ćemo isto ponavljati u redovitim jednogodišnjim razmacima. Držim riječ ove godine .
Naravno, bilo bi previše i šteta provesti dane u shoppingiranju pa za savršeni vikend treba ubaciti dozu šetnja galerijama.
Danas sam pogledala što nas čeka...Sad imaju Lautrecov Cirkus, a i Matisse - Rodin u Rodinu i kako kažu, nepoznati Renoir u Grand Palais...Na 3 izložbe ne idem sigurno u jednom vikendu jer se ne volim predozirati i juriti. Lautrec je siguran jer je on prvi slikar kojeg sam zavoljela još kao dijete, a posebno mi se sviđao baš cirkus i to je jedina njegova serija od koje ništa nisam vidjela u živo. Što će biti broj 2, vidjet ćemo.
Ma Pariz je Pariz i nema straha da tamo može biti dosadno.
...je bio velika, neuobičajena vijest, ali ne znam što reći kada se i ove godine ponavlja.
Onda je sredinom veljače pao jako lijepi vikend u Gijonu...
To je bilo jedno od 2 putovanja u zadnjoj godini na koja sam zaboravila fotkić...no nije bitno jer je tamo bio netko tko radi fantastične fotografije...
TRAVANJ
Započeo je sad već uobičajenim susretom s Miljenicima u Gardalandu...
...i dolaskom doma za Uskrs.
To je još bilo vrijeme kada se činilo da će godina proći laganini. Negdje u tom mjesecu sam kupila kartu da 6.6. dođem u doma-Ri, a i karta za U2 u Dublinu je bila v žepe. Povratnu za Dublin nisam kupila jer nisam bila sigurna kad ću se htjeti vratiti. Godišnji sam planirala tek u 9. tako da sam znala da ću u Hr pretežno raditi i vikende provoditi na moru. Jedino putovanje koje je tada bilo u vidu su bila 2 tjedna Kine sredinom 8. (poslom) i nakon toga plan o 2 -3 tjedna godišnjeg u Australiji i Francuskoj Polineziji.
Tako mi je moja budućnost izgledala u travnju.
SVIBANJ.
Još početkom svibnja mi nije bilo sumnjivo da sve izgleda premirno. Nisam se obazirala na mamine komentare "Ne vjerujem da ćeš tako provesti ljeto, dok ne vidim. " A vjerujte, ja sam bila 100% sigurna u mirni scenarij 3 mjeseca van Irske.
Budući da volim moj Zeleni otok, otišla sam na vikend u Clare i na Inishmore gdje smo proživljavali pravu Irsku; stjenovitu i kišovitu...
...na trenutke karipski sunčanu,...
...a uvijek, namjerno ili nenamjerno, duhovitu.
I onu noć kad sam vam postala o Aranima, nisam ni slutila da sam udaljena pola dana od poziva koji je sve planove okrenuo naglavačke ....
...i ja sam se u roku od 5 dana našla u Zagrebu kako radim putovnicu po hitnom postupku jer nisam u staroj imala mjesta za vizu za Rusiju.
Ne bunim se, niti ću se ikada smjeti buniti jer sam lijepo pitana želim li raditi to za što sam u 2 minute rekla da, a znala sam točno što me čeka. Moram biti iskrena sa sobom....meni je laganini život još uvijek vrlo dosadan...
LIPANJ,
Tako je početak lipnja umjesto mirno u Hrvatskoj, započeo puno nemirnije u Moskvi.
Nije se samo radilo, vrijeme je bilo predivno...
....tako da mi je Moskva ostala u krasnom sjećanju, a vama još dugujem barem post o rijeci Moskvi.
Eto, odlazak u Hr je pomaknut za tjedan dana,...
....ali što se mora, nije teško .
Nastavilo se mojim daljnjim žrtvovanjem i kraćim ostankom u Ri nego što je bilo planirano....
...jer sam morala u Francusku, a što se mora, nije teško .
SRPANJ
Započeo je vikendom u Parizu...
...baš dok je u Pompidou trajala izložba Kandinskog...
Ne bih ja to da nisam morala poslom u Montpellier. Što se mora nije teško, je li tako?
Dva tjedna u Montpellieru su prošla brzo, jako radno, ali ne 24-satno radno pa zato znam da u okolici ima krasnih mjesta za jahanje...
...a i dobrih vina.
Žao mi je da se već tada posao toliko zahuktao da vam nisam stigla pokazati Cirque de Navacelles...
...i St Guilhem le Desert...
...prelijepa mjesta nedaleko Montpelliera.
Uganuće zgloba na odbojci na plaži ćemo zaboraviti. Pa prošlo je brzinski , a ja jako dobro znam ostaviti u svojoj glavi samo lijepa sjećanja.
Nakon toga sam morala u Dublin jer je U2 karta bila davno kupljena, a što se mora nije teško .
Ono što ne mogu kad ne moram je provoditi vrijeme u Irskoj ljeti. Da znate osjećaj izlaska van u čizmama 30.7., znali biste odmah o čemu pričam. Eh, pa kad ne moram, zašto se mučiti?
KOLOVOZ
Tako sam se nakon nekoliko dana, našla opet u Ri-doma na preko 30 stupnjeva .
Kako nam je deadline za Kinu bio pomaknut, mogla sam se pridružiti za produženi vikend Miljenicima na seoskom imanju...
..."malo" veslati Krkom...
...i uživati u blagodatima negradskog života bez žurbe.
Oduševilo me selo-muzej Kumrovec...
Pretpostavljam da nije jedno od popularnijih odredišta jer ga mnogi ljudi još uvijek negativno povezuju s prošlošću,...
...no, to je velika šteta. Kumrovec je prelijepo uređen i lijepo izletište za djecu...posebno gradsku koja nisu upoznala seoski život. Mnoge druge zemlje od sličnih stvari rade veliki business....Morali bismo učiti od njih.
Kad sam već bila blizu, nisam mogla ne ići u Zagreb...
...što še baš poklopilo s drugim danom koncerta U2...
I iako sam karte koje sam dobila već dala jednom od Miljenika i njegovom tati, završila sam na koncertu kao neka prava groupie. Ne bih ja da mi NP nije htjela ići. Što se mora, nije teško .
RUJAN
Kad se ljeto u našim krajevima bliži kraju, u Irskoj vrijeme postaje lijepo ranojesensko, a i kazališna i muzička scena su jako aktivne.
Rujan volim u Dublinu-doma.
Sve ove godine je lijep....irski lijep.
Tad se već radilo jako puno i nisam vam ni ovaj put uspjela pokazati Kerry...
....i Skelligs bez kiše...
Mislim da mi je to omiljena destinacija u Irskoj...
...iako ima i puno drugih u kojima uživam.
Dublin je ove godine slavio jednu veliku godišnjicu, ali sam je, jednostavno, preskočila jer se 11. mjesec strelovito približavao.
LISTOPAD
Još sam jednom vidjela Moskvu, ali ovog puta brzinski i više kako izgleda noću,....
...ali ne bunim se nikada kad je u pitanju dobra zabava...
Što se mora, nije teško .
Bila sam već umorna od putovanja, ali jedan kratki dolazak u Rijeku na rođendan mlađeg Miljenika nisam mogla propustiti kad sam već rekla da dolazim...Čini se da sam slike s izleta u Vražji prolaz izgubila....
I tako, preko Rijeke, Cork Jazz festivala i nekih koncerata, uključujući i Tom Jonesa koji me oduševio, nemilice se približio i odlazak u Kinu.
STUDENI
U Xiamenu sam provela najviše vremena i to sam već bila drugi put tamo, ali sam vidjela najmanje od Kine; naš ured, 2 restorana i hotel.
Trebalo je završiti započeto i ponovno početi živjeti kako treba, a to je vrijedilo danonoćnog rada. Nikada mi neće biti žao uloženog truda. Naprotiv.
Kada je posao bio završen, uslijedilo je opuštanje. Započelo je vikendom u Šangaju...
...i prvim dodirom s pravom Kinom.
Šangaj je velegrad. OK je, ali me nije impresionirao. Najdraži mi je bio izlet u okolicu...
...u Zhouozhuang...
...kroz koji prolazi kineski Grand Canal.
Obećajem da ću vam ga pokazati.
Opuštanje se nastavilo u nezaobilaznom Pekingu.
O njemu sam malo pisala. Spomenula sam samo Art Zone 798 i to ne zato što drugo ne bi bilo vrijedno....
...to nikako....
...nego je puno toga svima toliko poznato da mi se čini da nema smisla opisivati...
Čini mi se da je je sve rečeno....
Kina nije zemlja za kojom ću patiti da se tamo vratim, ali ako budem, bit će mi više nego drago ponoviti krstarenje rijekom Li,...
...prošetati se njenom okolicom...
...i možda vidjeti rižina polja u još kojoj drugoj boji...
I svakome ću preporučiti da pogleda igru sa svjetlima u Reed Flute spilji.
Da, taj jug Kine je, od onoga što sam vidjela, meni najdraži. Puno drugih mjesta je jako lijepo, ali previše puta viđeno na TV.
PROSINAC
Nakon mjesec dana provedenih u Kini, sretna sam sletjela u Dublin i nakon toga došla na snijeg u Zagreb...
...i Ri.
Vjerovali ili ne, više od svega, htjela sam se odmoriti i provesti malo vremena u Ri-doma kvalitetno. Puno sam dolazila prošle godine, ali sam uvijek radila tako da skoro kao da i nisam bila. Dobro me sisterica proglasila biljkom (koja se ne miče iz dnevnog i samo kucka po laptopu). Osim toga, ova godina bi trebala vidjeti još više putovanja tako da je trebalo napuniti baterije. Najveća želja mi je bila dočekati Novu gledajući novogodišnji program! To nisam napravila od 12. godine. Bila sam baš umorna.
Znate kako u filmu Čokolada Juliette Binoche seli kad zapuše sjeverni vjetar? Ne znam imam li i ja svoj sjeverni vjetar,...
...ali nešto me još uvijek jako pokreće i u tome uživam .
Baterije su sada pune i nadam se da mi snijeg u Irskoj neće omesti odlazak u Francusku .
.
.
.