Da ne bi ispalo da je ovo blog samo "o knjigama", ovo je i dnevnik. Oke, javni dnevnik. Ne volim čitati književne uratke u obliku dnevnika jer su preintimni. Ponekad ti osjećaji pisaca imaju preveliku efekt na nas i mi se poistovjećujemo s njima, zato, ne dnevnicima.
Bila sam nedugo na dječjoj predstavi u ZKM-u, zapravo sam bila na generalnoj probi.Put oko svijeta za 80 dana, Jules Verne. Promatrala sam kako se stvara glumački materijal u svrhu zabave čovjeka. Vrlo poučno iskustvo. Nisam bila sama išla sam sa svojom kolegicom Ivanom i zabavile smo se. S njom je lako, ona je najrealističnija osoba koju ja poznajem. Kada sagriješi ne traži izlaz, kao svi, u drugima nego ponizno čeka posljedice. Vrlo je vedra i optimistična. Brzo smo se sprijateljile, poznajemo se tek godinu i pol dana i već se osjećam ko'da smo si sestre. Novu godinu sam dočekala u alkoholiziranom stanju i nije da se time ponosim. Stvarno se kajem radi toga. Nisam si odredila nikakve novogodišnje ciljeve u životu, da i jesam sumnjam da bi koji izvršila.
Trenutno sam zaražena OneRepublicom i njigovom pjesmom All the Right Moves.
Da, čitam Planine, Petra Zoranića. Pokušavam spojiti svjetsku beletristiku zajedno s domaćim klasicima, znamo da su Planine prvi hrvatski tiskani roman. Izvještaj o njima će biti najvjerojatnije u ponedjeljak, ne prije.
Ova opsesija knjigama traje dugo jer su one moj život. U njima tražim spas od svega. Nije sramota čitati knjige, naprotiv. Opsežnost našega vokabulara ovisi o njima i one su esencijalne za ljepotu našeg duha.
P.S. Ima li tko kakav savjet kako se obraniti od majčinske potrebe da svojoj kćeri smjesti nekog prijateljičinog sina?
Post je objavljen 02.01.2010. u 16:47 sati.