Tmuran je prvi dan godine nove,
kiša jednostavno ne prestaje padati,
oblaci mračni nadvili se na ovaj mali grad
već duže vrijeme kao da sam u zatvoru,
pišem svakojake tekstove, koje ni sam ne razumjem
blatnjave ulice mi stvarno nisu zanimljive
Osjećam se sam, poznanici moji riječi moje preziru,
a šutio sam cijelo vrijeme, nisam se usudio smetati,
no svejedno mi je i to, u redu je, tako valjda mora biti
Tiha molitva mi na usnama, u srcu čudni žar
hoće li biti blagoslova u godini ovoj,
hoću li iznevjeriti ili će ustrajnost prevladati
Patnja, tako valjda treba biti,tiha patnja..
NE! Ovo je žaljenje za prošlim životom,
o hoću li ikada upoznati sebe?
Z.Ć. 01.01.2010., Tomislavgrad