Ruth je priroda pri rođenju „obradovala“ izuzetno velikim, ružnim nosom. Ruth je s tim nosom proživjela duga i duga ljeta, privikavši se na kratke začuđene poglede, naučila se povući u posljednje redove, pognuti glavu, prikriti se i umiriti. Udala se za Heinza, čovjeka-medu, velikog skromnog dobričinu koji je u njoj prepoznao sigurnost za sebe, zavolio ju takvu kakva je.
Jednog lijepog dana.....Ruth odluči napraviti estetsku operaciju smanjivanja nosa. I život joj se počne polako preokretati. Začuđeni pogledi postadoše drugačiji začuđeni pogledi, dugi, znatiželjni, iznenađeni ljepotom koju gledaju, muškarci joj se počeše javljati, udvarati, i ona se odjednom se počne brzo brzo uspinjati svojim unutarnjim stepenicama i iz svog duhovnog podruma, te gladno, ali i nespremno i nespretno, počne živjeti svoj novi život.
Prvi muškarac, drugi muškarac, zatim neizbježan razvod braka, jer se dobroćudni medo uplašio što odjednom uz sebe ima prelijepu ženu, a ne više onu ružnu, ali svoju, samo svoju ženu.
Taj vrtlog u sebi, Ruth ipak spozna, i nakon što upozna gospodina Erpea, valjda trideset godina starijeg od sebe, odluči vezati se uz njega, uz njegovu stabilnost, mudrost, mirnoću i naravno, njegovu ljubav prema njoj. Ništa čudno, potez vraški mudar (jer teško da bi mogli reći da je ljubav bila njen motiv), kad u priči ne bilo još malo zapleta. A zaplet se zove Karl, mutna neka faca, osobni poslušnik Erpea, njegov šofer i maser. Njih dvoje, Erpe i Karl, toliko simbiotički živjehu, da se Ruth, pa i svjesno, udala za obojicu.
Vrlo lijepa knjiga, zanimljive teme: preobrazbe odraslog pačeta u lijepog labuda, nespremnog svojom psihom da nosi sada svoj lijepi izgled, s baš dobro opisanom borbom u sebi i za sebe, ali ponajprije i ponajviše za ono najdragocjenije na svijetu: za svoje dijete, tj. djecu (skužit ćete ako pročitate do kraja).
Pozdrav hrabroj Ruth!
Ah, što volim priče sa sretnih svršetcima.
prva rečenica:
„Posljednja dva tjedna obje su žene počesto sjedile jedna pokraj druge.“
posljednje dvije rečenice, nastale na kraju Ruthine ispovijedi svom malom sinu o svemu što je u „drugom“ životu radila:
„ Razumiješ li što mislim? Ne - reče – ispričaj mi to kad budem stariji.“
Post je objavljen 30.12.2009. u 22:34 sati.