Pravilnik o ocjenjivanju učenika
-Ivice, pripremaš li se za kontrolnu zadaću iz povijesti? – pita moj prijatelj Drago, umirovljeni profesor.
-Ne, u ocjenjivanju znanja povijesti toga više nema. Tako je to sada u svim nastavnim predmetima u kojima nema pismenih radova...
-Otkada je to tako? – čudi se Drago.
-To je prema novom Pravilniku. Objavljen je na internetu pod prilično dugim naslovom. Još nije službeno potvrđen, ali u našoj školi naši profesori već ga primjenjuju. Kažu – službena vrijednost je samo „pitanje dana“...
-Sada si me zainteresirao, Ivice – kaže Drago na odlasku. – „Profesionalna deformacija“, moram to naći na internetu...!
Općenito mišljenje
Sutradan stiže Drago i vadi iz džepa print (oprostite – ispis!) spomenutog Pravilnika. Još nije ni sjeo – već je počeo o temi ocjenjivanja učenika osnovnih i srednjih škola:
-Taj predloženi Pravilnik - uz niz dobrih odredbi -
Čitajući taj Pravilnik čovjek se pita, kada, gdje i u kakovim školama su radili sastavljači njegovoga teksta – osim u kancelariji. Neke odredbe uopće se ne osvrću na mogućnost provedbe..
-To me podsjeća na vrijeme dok sam bio mladi učitelj – prisjeća se Drago - i radio u različitim uvjetima, s različitim uzrastima učenika, u kombiniranim odjeljenjima od po dva, tri, čak i od pet razreda...Kad smo se jednom prilikom nas nekoliko školskih kolega sastali – kolega Josip onako u šali nam reče, da moramo s njim biti „u dobrim odnosima“, jer je on u međuvremenu nakon jednogodišnjeg studija postao prosvjetni savjetnik, zapravo inspektor... Mogao bi nam doći u inspekciju... I pisati zapisnik...
-Ja nisam mogao šutjeti, pa sam malo uzrujano rekao:
-Ti si, Joža, bio „podoban“ pa si mogao ići na taj jednogodišnji studij - dok mi ostali nismo mogli ići na nikakov studij - Da ne bi morao raditi „u razredu“. Nisi bio ništa bolji učenik od nas ovdje prisutnih... Ti ćeš mi možda moći doći u inspekciju, ali, da bi mi bio autoritet, morao bi raditi i u razredu. S jedne strane, da bi radio u sličnim uvjetima, kao i ja – a s druge strane, da bih ja mogao tebi dolaziti na tvoju nastavu – na primjer - kroz dva tjedna, da gledam kako radiš i da vidim, kakav uspjeh postižeš i kako učenike ocjenjuješ.... Teoriju mi svi znamo... Kada dođeš k nama, možemo ti napraviti nekoliko sati „predstave“, ali kako radimo stalno, to bi nam ti trebao primjerom pokazati....
-I danas sam na istom stajalištu. I zbog toga mislim, da autori ovoga Pravilnika nisu ljudi iz prakse...
Uz spomenuto rekao bih, da u ovako sastavljenom Pravilniku postoji i element dodvorništva roditeljima ili svojim šefovima – da ne bi morali otići „u nastavu“.
Protiv kampanjskoga rada i učenja
Da bi se učenici privikavali na stalni rad i stalno učenje – potrebno ih je na to navikavati od djetinjstva. U školi to činimo tako, da se učenici odmah navikavaju na trajno „praćenje“ nastave... To podrazumijeva razvijanje navike,
Kada se učenici tako ponašaju prema nastavnome gradivu, svejedno im je, koliko će predmeta biti „pitani“...
Na taj način smanjuje se potreba za „ispričavanjem“ i za „javljanjem“, kako bi bili pitani... Učenici bi se privikavali na kontinuirano učenjei na „kontinuirano ponašanje“ u životu...
-Ja sam u trećem razredu učiteljske škole bio sedam mjeseci odsutan s nastave zbog bolesti (morao sam ležati) – priča Drago s nostalgijom – Učio sam u krevetu. Kolegice i kolege su me redovito posjećivali, posuđivali mi bilješke i pričali, što se radi u školi... Ja bih povremeno na štakama odlazio u školu i moje profesore pitao, kako i kada će me ispitivati svoj predmet, kada opet pođem u školu. Nije postojao pravilnik o tome, ali moji su profesori imali razumijevanja za moju nevolju... I bez problema sam završio taj razred zajedno s mojim kolegicama i kolegama....Hvala im svima!
Što je to danas drugačije...? Profesori ili učenici...?
Vremenik vrednovanja i ocjenjivanja
-To je tipično kancelarijski posao - konstatira Drago. – Na početku školske godine razredno vijeće – prema ovome Pravilniku – treba sačiniti i usvojiti raspored vrednovanja učeničkoga uspjeha za cijelu školsku godinu: kojega dana i iz kojega predmeta će koji nastavnik provjeravati učeničko postignuće i to ocjenjivati: usmenim ili pismenim načinom, ili praktičnim radom... ili samoprijavljivanjem - vjerojatno i koje učenike – kako bi se ispoštivalo odredbe o najviše jednom pismenom i jednom usmenom provjeravanju u jednom danu...
To je lijepo, ako je ostvarivo. Gotovo uvijek „nešto iskrsne“ i taj plan se može poremetiti. Napr.: Učenici moraju ići na liječnički pregled,ili na cijepljenje, ili na neku neplaniranu svečanost, ili se nešto slično dogodi s nekim nastavnikom, pa on ne može „koristiti“ planirani postupak..Tada se postavlja pitanje, kada i kako nadoknaditi „vremenikom“ planirano – a da se taj vremenik ispoštuje... Vjerojatno bi trebala nova sjednica razrednoga vijeća na kojoj treba „ozakoniti“ promjene...
Vrijeme za ispitivanje „samoprijavljenih“
Za primjer uzmimo nastavni predmet s najčešće predviđenih 70 nastavnih sati godišnje (dva sata tjedno). Njih treba razdijeliti na najčešće oblike nastavnoga rada: obrađivanje novoga gradiva oko 60% (42 sata), utvrđivanje obrađenoga gradiva oko 20% (14 sati), ponavljanje i sistematiziranje obrađenoga gradiva oko 10% (7 sati) i provjeravanje, ispitivanje i ocjenjivanje oko 10% (7 sati). Kod predmeta s obvezujućim pismenim radovima – treba i njih negdje „ugurati“.
Od 25 učenika (po najnovijim normama) može se dogoditi u toku godine, da se njih oko jedne trećine (njih 8 ) jave da ih nastavnik posebno pita (To su oni, koji žele veću ocjenu, ili „nisu bili spremni“ kod redovnih pismenih ispitivanja, ili „nisu mogli biti na satu“ kod nekoga oblika ispitivanja, ili su se „ispričali“ – na što imaju pravo, ili....Sada se pitamo, koliko je vremena potrebno za ispitivanje / provjeravanje njih 8 na ovaj način samo po jedanput? Uzmemo li u obzir, da su to uglavnom učenici, koji na pitanja odgovaraju nakon duljeg razmišljanja (a to im nastavnik mora dopustiti!), premiještajući se s noge na nogu, osvrćući se, ogledajući se po učionici, gledajući reagiranje ispitivača na polagano započeti odgovor,... to će prosječno trebati 10 minuta... Za njih 8 potrebno je oko 80 minuta, a to je „svega“ dva nastavna sata od po 45 minuta, od kojih se u praksi može iskoristiti 40 minuta po satu...
Od kojega vremena dotičnoga predmeta i od kojega oblika rada, treba uzeti ta dva sata? Bilo „u komadu“ ili „u dijelovima“...
Treba li predmetni nastavnik „samoprijavljenom“ učeniku udovoljiti odmah kada se javi remeteći planirani i pripremljeni nastavni postupak...? Ili bi se i ovi učenici trebali uklopiti u redovni nastavni proces, kao i ostali...?
Psihička zrelost za raspoređivanje vrenena
Drago pita, koliko su učenici psihički sposobni za raspoređivanje svoga vremena unutar školske godine – na učenje,pohađanje i praćenje nastave, zabavu, slobodno vrijeme, na igru, na dosadno pripremanje za ispit na kojeg su se i sami javili...
Život pokazuje, da ugodniji i zanimljiviji trenuci „nadvladavaju“ one „dosadne“.Zato mlade osobe uvijek treba „podsjećati“ na tijek vremena. Ako toga nema, mnoge mlade ljude „pregazi vrijeme“. Kod mlađih osoba (učenika) škola je podsjetnik za realizaciju planiranoga.. Zbog toga Pravilnikom predviđeno „javljanje“ za provjeravanje znanja je /može biti kontraproduktivno. I kod nešto starijih osoba (studenata) zbog toga se mogu „izgubiti godine“.
Studenti, koji tako pokazuju rad i znanje, redovito završavaju semestar i godinu kompenzirajući tako „studentsku brzinu vremena“.
U privatnim školama ?
U privatne srednje škole upisuju se djeca imućnih roditelja, koji doplaćuju uz „državnu školarinu“ dio novca, kako bi se njihova djeca obrazovala u boljim uvjetima nego djeca nas „pučana“. Drago žali profesore, koji rade u tim školama.... Umjesto učenika(ca) lijepo odgojenih, susreću se s učenicima i roditeljima, koji smatraju, da ti učenici „ne smiju imati“ negativne ocjene – „učili, ili ne učili“, znali gradivo ili ne znali... Pa – oni plaćaju!!! Od profesora prave smijuriju...
I, što da rade ti profesoti sa svojim znanjem, svojom pedagogijom, svojom metodikom..!? Ako se drže „pravila struke i poziva“- ostat će bez posla.... Moraju trpjeti nicanje i rast korupcije.... Štoviše, pojavu i rast reketa....
Prednosti pismenoga ispitivanja
Pravilnik – ovakav, kako je predložen – izražava neobičan odnos prema pismenom obliku provjeravanja i ocjenjivanja učeničkoga znanja. Za učenike normalne inteligencije i sposobnosti ne dozvoljava u predmetima gdje nastavnim planom i programom nije predviđen. S druge strane preporuča ga za učenike s teškoćama u razvoju. Pa, kod ovih posljednjih očekujemo teže pismeno izražavanje!
Pravilnik obvezuje nastavnike, da omoguće roditeljima učenika uvid u svu dokumentaciju, koja se odnosi na njihovu djecu, posebno onu koja se odnosi na ocjene njihove djece... Kad bi nastavnik smio koristiti pismenu provjru u svakom predmetu, on bi roditelju jednostavnije objasnio ocjenu iz svoga predmeta. Ovako je bez argumenata... Ili je to tako namjerno napravljeno, kako bi se moglo dodvoriti roditeljima....
Na kraju školovanja predviđa se državna matura, koja se velikim dijelom provodi pismeno. Ako škola učenike priprema za taj završni ispit, onda je pismeni oblik pri ocjenjivanju dobra „škola“ i za to....
.U životu će se ti učenici samovoljno podvrgavati raznim ispitima, koji se velikim dijelom također provode pismeno Napr. na vozačkome ispitu...
Pismeno ispitivanje je nastavnicima povećavanje posla (sastavljanje ispitnih pitanja i zadataka, koji će odgovarati opsegu i načinu nastavnoga rada, simuliranje u pisanju toga testa mjereći potrebno vrijeme za prosječnoga učenika, izrada testa barem za dvije grupe da se smanji mogućnost prepisivanja, pregledavanje, „ispravljanje“ i ocjenjivanje testova, pripremanje „kritike“ i komentara,....), ali se bolje iskoristi nastavno vrijeme, dobije se objektivnije ocjene i njihova dokumentacija, smanjuje se vrijeme za eventualne pritužbe.Ako se sve pripreme dobro i na vrijeme obave – otpada ponovljanje postupka.
Otkaz radnoga odnosa nastavniku
Iz odredbe Pravilnika, da roditelji nogu izraziti prigovore na rad nastavnika može se naslutiti, da mu mogu „isposlovati“ otkaz radnoga odnosa u školi, tj., da postane nezaposlen. Potrebno je samo se „organizirati“, ako se dotični ne sviđa njima ili njihovoj djeci.. Treba samo bojkotirati njegove sate ili njegove postupke u organiziranju nastavnoga procesa i ocjenjivanju....
Pravilnikom nije predviđena zaštita nastavnika u slučaju ispravnosti njegovoga rada...
Neki su nastavnici i žrtve nasilja roditelja, koji smatraju, da su samo nastavnici krivi za loš odgoj i loše ocjene njihove djece.Nastavničko zanimanje, izgleda, postaje opasno zanimanje...
Post je objavljen 30.12.2009. u 16:35 sati.