Marketing
Plačipi*ka...
Davnih dana, kada sam ja bila mala, a Kraljica Majka (relativno) mlada - ipak je ona bila moja majka, pa je meni uvijek bila "stara", što sada, kada je moj sin u mojim, a ja u njezinim godinama i ne izgleda tako "staro" - anyway, KM je plakala na sve što je gledala, čitala ili vidjela. Vrhunac našeg cera (mene i brata), a njezine "plačne" faze je bio crno bijeli slovenski film "Kekec" na koji je stara ridala. 
Doduše, u tom je trenutku tata već mjesecima bio na službenom putu (Ne, ne onako kako ste vi zločesti mislili. Starog poslalo na drugi kraj svijeta, kako to uvijek ide - na kratko pa se odužilo...), pa smo mislili da je stara mrvicu pukla. 
Uglavom, da li ja starim pa me peru neki čudni hormoni, da li je to zato što mi djeca rastu (ona koju sam ja stvorila, rodila..) ili su podzemne vode 
, uglavnom, u zadnje vrijeme plačem na više stvari, poredane slučajnim odabirom pojedinačno ili u zbiru:
- bolesnu malu djecu
- zdravu malu djecu
- tužne priče
- vesele priče
- novinske članke
- dječje filmove
- pobjede sportaša (čak i nogometaša, no u posljednje vrijeme sve manje) 
....
Jebiga, ispada da NE plačem samo na predizborne pizdarije (hi hi Wind, ova prostačenja su tebi u čast 
Nebu niko jebal moju frendicu! 
), Dnevnik i Mislava Bagu. Ne striktno tim redom.
I sad plačem na film o Sandri Paović. Jebiga.......... Mala je stvarno faca! 
Post je objavljen 29.12.2009. u 22:05 sati.