Prva ću priznati da sam s ovom knjigom stigla do 90. stranice i da bi mi daljnje čitanje izazvalo žešću dizenteriju. Sklona sam čitati knjige koje su jednostrano naklonjene ženama, ali isto to ne mogu tolerirati kad se radi o knjigama koje su nedvojbeno naklonjene muškarcima (gee, tko zna zašto?) Ovo će stoga biti jedan od rijetkih osvrta na knjige koje sam napisala, a da knjigu prethodno nisam pročitala (savjest me ne grize jer iz slučajeva znanih kao Nives Celzijus, Marko Grubnić ili Severina znamo da nema dobrog i lošeg publiciteta i da i da je svaka reklama korisna, ma kakva ona sadržajno i vrijednosno bila).
«Je li muškarac čudovište? Muškarac – kako ga razumjeti, kako ga shvatiti? Zašto su muškarci takvi...? Kako živjeti s muškarcem? Zašto muškarci nisu kao mi – žene?» Sve su to pitanja na koja autor nastoji odgovoriti koristeći tezu o «muškoj» i «ženskoj» energiji. Svaki muškarac i žena imaju određene količine muške i ženske energije, pa tako muškarac može posjedovati žensku, a žena mušku energiju (i mogu se sasvim dobro slagati), ali autor je uzeo u obzir samo onaj klasični slučaj: da žena posjeduje snažnu žensku, a muškarac snažnu mušku energiju. No kakve su te energije? Ukratko i parafrazirano, muška je energija laser – ona ima smjer i put: muškarcu je stoga najbitnija potraga i ostvarenje misije; muškarci su stoga fokusirani. Ženska energija je pak toplina – ona je sveobuhvatna (zato žene obasjaju prostoriju kad uđu u nju) i ponekad guši muškarca te se najčešće izražava kroz ljubav, tj. ljubavnu vezu, koja je ženama najbitnija. Do sukoba dolazi upravo iz polarnosti tih dviju energija:
«Često dolazi do prepirke jer žene hoće da im njihovi partneri nalikuju. Karakteristično je da žene žele da se njihovi partneri jače obvežu i da jasnije izraze svoje osjećaje o njihovoj prisnosti. Žene žele da im partneri posvete više pažnje i vremena na prisan, romantičan i zaljubljen način. Riječju, žene hoće da im muškarci budu sličniji.
Muškarci, naprotiv, žele da im žene budu spolno dostupnije, manje ćudljive, te da manje pričaju o svojim osjećajima i o događajima dana. Muškarci žele da žene «drže riječ» i izravno kažu što žele. Ukratko, muškarci hoće da im žene više nalikuju.»
Knjiga je puna prekrasnih predrasuda, zapravo – fantazija jednog muškarca (autora) o tome kako žene zapravo žele da im život izgleda (a možda je to samo mrnđanje jedne ženske osobe s izrazitom muškom energijom, tko će ga znati!):
«Na primjer, skuhali ste partneru izvrsnu večeru. Sjedate za stol i on izgleda zahvalan. Osjeća vašu ljubav. A onda krajičkom oka spazi neki časopis. Uzme fa, stane čitati i ubrzo se udubi u čitanje. Bit ćete povrijeđeni ako njegov postupak stavite u kontekst koji ne odgovara muškarcima.
Umjesto toga morate shvatiti da se on najvjerojatnije nije svjesno od vas okrenuo. Postupio je na način koji je karakterističan za muškarca. Ne može drugačije. Pružit ćete mu pomoć time što ćete mu dati ruku da izađe iz tog svijeta i vrati se u vašu vezu, u ljubav.»
Na pitanje je li ženska energija manje vrijedna od muške, autor odgovara na sljedeći način:
«Muški tip vrijednosti je mjerilo u našoj kulturi. Iz toga bismo mogli zaključiti da je ono žensko manje vrijedno – ali to je samo zato što se u našoj kulturi muški tip vrijednosti više cijeni.
(...)
Muškarci i žene u našoj kulturi odgojeni su tako da pogrešno prosuđuju žensku energiju. Analitička sposobnost, financijsko «ukrštavanje mačeva» i poduzetništvo smatraju se oblicima sposobnosti. To područje natjecanja i duhovnih sposobnosti nije prirodno žensko područje. To je prirodno muško područje, a mi se i nalazimo u kulturi koja je usmjerena prema muškom elementu.»
Prema mom mišljenju, bit ove knjige je da žene muškarce ostave na miru i odu se baviti svojim poslovima, a njima prilaze samo kad im treba spolno zadovoljenje:
«Većini muškaraca, međutim, njihova potraga za svrhom ili misijom središnja je briga. Prisna veza može im biti jako važna, ali u osnovi njihovog života je potraga – za novcem, stvaralačkim činom, Bogom ili bilo čim drugim. Za muškarca ta potraga zauzima prvo mjesto.
Prirodno je da se osjećate povrijeđeni, odbačeni, ostavljeni ili nevoljeni kad on ne obraća pažnju na vas i ne daje vam energiju koja vam je potrebna. Ipak zapamtite, ako vam nije na raspolaganju možda se radi o tome da nije uspješan u postizanju svojih životnih zahtjeva. Isto tako zapamtite da muškarac nije u stanju ostvariti pun odnos s vama niti vam može pružiti svu svoju ljubav ako je osujećen u svojim nastojanjima. Energija koju bi vam u drugim okolnostima poklonio, zarobljena je u praznoj ljušturi njegovog promašenog života.»
Ipak, da na kraju ovog posta ne ostanemo u tmurnim dubinama «njegovog promašenog života», nudim vam citat koji me natjerao u najsarkastičnije smijanje u jako dugo vremena:
«Jedan od najvećih poklona koji mu možete pružiti je razvijanje svoje sposobnosti da ga intimno shvatite. Koristim li mu ovog trenutka? Ima li on što od toga što mu pružam ljubav? Jesam li jadna i nesamostalna? Dramatiziram li svoju potrebitost ili sam opuštena, znajući da sam voljena?»