Ako se potrudim, uvijek mogu napisati tri posta o jednoj utrci. Napisati četiri posta je na granici zanimljivog i opsesivnog. Blatersa je ekstremizam i zaslužuje ovakvu pozornost. Teško ću nadmašiti opis nekog sportskog događaja s pet postova.
Pisat ću o svemu onome što sam preskočio ranije.
Obuća
Kao što sam navijestio, na stopala sam obukao NB M783. Prije utrke su bile tretirane sa spray-om za impregnaciju. Priznajem da su mi noge dosta dugo bile suhe. Ne znam kada sam osjetio prvu vlagu, ali na 30. km sam upao u dublju lokvu i osjetio hladno osvježenje stopala. Pitao sam se kako ću izdržati još 20 km s mokrom nogom. Trčao sam i nije mi to bio problem, do negdje 40. km kada sam usporio i kad se noga počela hladiti. Pojačana aktivnost izlaskom na makadam zadnjih 7 kilometara je riješilo problem, jer sam ponovo počeo trčati.
Odjeća
Boxerice - potpuno ugodno iskustvo. Nakon skoro 10 sati aktivnosti, nisam osjećao hladnoću, niti mokrinu. Jako sam zadovoljan.
Erima - odlična majica, vrlo finog tkanja. Problem je jedino što se loše pere, pa je već požutila i posivila.
Tajice - sasvim dovoljne za ovu trku. Nije mi bilo hladno. Kada sam pao i smočio ih, nisam osjetio nikakvih neugodnosti.
Windstopper - da ga nisam ponio, smrznuo bih se kao p....ingvin. Trebao sam ga odjenuti na Gelenderu, a ne čekati Hunjku.
Rukavice - jedno vrijeme sam ih imao, pa sam ih skinuo, a na kraju, kad sam izašao na završni makadam, petljao sam po torbi, tražio kompas, sandwich, držao u rukama štapove, ruke su mi se toliko smrznule, da sam jedva navukao rukavice. Prsti su se oduzeli. Jedno vrijeme sam ih vježbao da ih zagrijem. Pomislio sam da bi moglo biti smrzotina, ali srećom nije bilo.
Oprema
RaidLight - kratke sportske gamaše, koje su bile pravi izbor. Iako od tkanja, super su štitile od blata, grančica i sličnog. Blato mi nije ušlo u tenisicu. Pametan odabir.
Kilimanjaro - ruksak od 30 litara. Nateglio sam se, možda bi bilo pametnije da sam uzeo manji od 12 litara i neki pojas-torbicu.
Dvije čeone lampe - Prvo sam nosio no-name iz Lidla koja ima odličan snop. No, nakon Gelendera je baterija oslabila, pa sam na Hunjci napravio zamjenu i počeo koristiti Petzl Ticca Plus. Ticca se pokazala slabom u magli, ali je trajala do kraja. U svakom slučaju, kad idete na duže noćne avanture, ponesite rezervne baterije.
Fotić - nisam ponio, ali nije bilo vremena za snimanje. Snimke bi se vjerojatno svodile na mrak, maglu i još mraka. Vjerujem da bi bilo zanimljivo vidjeti nekakav spot s trke.
Štapovi - bio sam jedini koji je na trku krenuo sa štapovima. Koliko god da su mi bili teški, ponio bih ih ponovo, jer su mi pomogli na uzbrdicama, ali i na blatnjavim putevima za održavanje ravnoteže.
Piće, hrana, sport za zube
Piće - ovaj puta sam precjenio količinu tekućine. Na kraju trke mi je ostalo više od pola litre tekućine. Uz to sam tankirao bocu na izvoru.
Hrana - sandwicha sam imao dosta (ipak sam ponio dva komada), pojeo sam sve i ne treba više. Energy bar sam ponio samo jedan i dobro bi mi došao još jedan, ali daleko od toga da sam bio gladan ili da mi je trebao.
Suho voće - vrlo zgodno za ponijeti. Ušećereno je i daje energiju. No, ako ga imate u ruksaku, a u trci ste, kao da ga niste ponijeli. Zgodno ga je imati u nekom džepiću koji je lako dostupan.
Odjeća za poslije
Bez nje bi zasmrdili cijelu birtiju. Ugodnije je skinuti mokro i znojno i odjenuti suho i toplo.
Planiranje staze
Da sam i imao kartu, teško bi se snašao na potpuno novom terenu. Odnosno, bilo bi lutanja i bilo bi sporije. Ovako su Sablja i Pečo odradili intelektualni dio posla.
Što još reći, osim da bi za ovakve trke dobro došle neke Night Vision Googles.
Vjerujem da se niste dosađivali.
Post je objavljen 30.12.2009. u 19:00 sati.