Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/automatic-story

Marketing

[Tko zna što bi moglo biti...]

Probudila sam se u svom krevetu. Ne sjećam se točno kako sam tamo dospjela. Tom je ležao pored mene. Onda sam pogledala pod pokrivač i vidjela da smo oboje bez odjeće. -Fak!- tiho sam prozobrila i okrenula se prema njemu. Bio je u dubokim snovima. Nikad nisam skužila da je zapravo dobro građen. Dodirnula sam mu prsa. A onda sam se sjetila Marka. -Faaak!- još jedan je izletio. Ovaj je bio dovoljno glasan da probudi Toma. Prvo je pogledao po sobi, onda u mene, a zatim u moju ruku na njegovim prsima.
-Ups...sorry.- nasmješila sam se.
-Hoćeš da ja stavim ruku na tvoja prsa, pa da vidiš kako je to?- zločesto se osmijehnuo i rukama krenuo prema meni. Nasmijala sam se i srušila na krevet. Poljubio me i počeo dodirivati. Onda sam se opet sjetila Marka.
-Ne, čekaj Tom.- zaustavila sam ga.
-Ha?- pogledao me čudno.
-Vidiš, ja i Mark...mi svaki dan idemo zajedno na posao i stvarno ne znam kako bih mu objasnila tebe, ovako golog u mom krevetu s rukama na mojim sisama.- sarkastično sam odvratila i zagrlila ga oko pasa s obzirom da je on na vrhu.
-Pa šta me grliš onda? Idi se spremaj.- uvrijeđeno se maknuo.
-Vidiš, nije to moj problem.- rekla sam i legla pored njega.
-Nego, koji je tvoj problem.- rekao je, primio me za ruku, podigao ju u zrak i poljubio me.
-Pa...ja bih njega odkantala, ali ne znam što da mu kažem.- rekla sam dok se on zabavljao mojim vratom.
-Hm...reci mu da...reci mu da ću ja doći po tebe jer moramo ići negdje poslovno. Ili reci da će doći netko drugi, netko od šefova.- zagrlio me i približio sebi.
-A tko će me onda odvesti?- pogledala sam ga složivši neku tužnu facu.
-Ići ćeš nogicom. S noge na nogu.- i nasmijao se. Pogledala sam ga onim pogledom jeltitoozbiljno?. -Šalim se. Ja ću te odvesti. Vama na usluzi moja djevo.- i poljubio me. Neko smo se vrijeme žvalili u svim mogućim položajima. Onda se on otišao tuširati, a ja sam se otišla spremiti. Još jedan dan u suknji i onda u ponedjeljak mogu obući hlače! Izašao je van i pogladio se po bradi te rekao nešto u stilu :- Sad bih te najrađe...uh!- i otišla sam reći Marku za ovu iznimku danas. Nije mu teško palo. Onda smo čekali zvuk vrata nakon što ih on zaključa i napusti zgradu, pa smo izašli van. Smijuljili smo se cijelo vrijeme. Sjeli smo u njegov Audi ispred zgrade.
-Hoćeš vozit brzo?- pitala sam.
-Jel bi ti htjela?- pogledao me.
-Pa...znaš mene...- nasmješila sam se sramežljivo. Primio me za koljeno i stisnuo sa strane. Mrzila sam to. Nasmješila sam se. Poljubio me i ubacio u brzinu.
-Onda ćemo brzo.- rekao je i počeo divljački jurcati po gradu. Uskoro smo stigli u ured i oprostili se.
-A daj mi još jednu.- držao me za dupe.
-A što ako neću?- nasmješila sam se.
-Onda ću ju ukrasti.- rekao i poljubio me.

***

Sjedila sam u svom uredu i u miru pila kavu. Onda je netko pokucao.
-Uhm...Izvolite ući!- stavila sam ruku na čelo pokušavajući se prisjetiti što trebam reći. Netko se s druge strane trgao od smijeha. Ustala sam se i otišla otvoriti vrata.
-Jaoj, Tom. Ne moraš se svaki pu trgat.- otvorila sam vrata.
-Moram, mala. Tako smješno zvuči kad ti to kažeš.- rekao je, približio se i poljubio me.
-Oho! Kakvo je ovo ponašanje!- iza nas se stvorila ona baba. Tom se okrenuo prema njoj i obgrlio me jednom rukom.
- Miči ruke s nje! Ti si poslodavac, a ona radnica! MIČI RUKE!- počela se derati.
-Miranda, dođite da vam nešto kažem. Nemojte mi Zaru plašiti.- i odveo ju u kut gdje joj je nešto objašnjavao, a ova je samo kimala glavom. Nakon razgovora su se vratili do mene.
-Sve je u redu u tom slučaju. A sada...jesi li protekli tjedan radila sve što piše u pravilniku?- pitala me.
-Jesam. Sve sam pročitala i svega se pridržavala.- kimnula sam glavom.
-Moja cura...- nasmješio se Tom i poljubio me u obraz.
-Molim vas, suzdržite se.- upozorila nas je Miranda. -Samo da znaš, sve ćemo to još provjeriti, ali moram te pohvaliti. Ovo što si napravila u ovo kratko vrijeme koje si tu zaista je uzorno. Bravo, svaka čast. Kad bi ih bilo više kao što si ti...- rekla je, pozdravila se i otišla. Čim je otišla Tom me zgrabio.
-Jao, mislio sam da nikad neće otići.- polegao me na kauč.
-Nećemo valjda tu?- pitala sam.
-Ma neee. Samo ću te malo gnjaviti.- nasmješio se i nastavio me ljubiti. -Ajde dođi kod mene večeras. Ja kuham.- rekao je i sjeo pored mene na kauč.
-Ti kuhaš?- rekla sam i sjela mu u krilo.
-Da. Zapravo, samo umak znam napraviti kako treba, a netko će mi već pomoći sa špagetama.- nasmijala sam se.
-Dobro. Može. Kad?- zagrlila sam ga oko vrata.
-Pa...oko 7. Ali imam ideju. Ostani preko noći. Ionako je sutra subota. Ne radiš, jel tako?- namignuo mi je.
-Da ostanem preko noći?- pogledala sam ga.
-Pa da. htio bih da spavaš pored mene. Spavaj pored mene. Neću te napastovati, obećajem.- i pogledao me nježno. Sad smo i u vrtiću! Da spavam pored njega. Hm...
-Ajde...može. Očekuj me u sedam.- rekla sam. Neko smo se još vrijeme natezali, a onda sam ga otjerala. Moram i raditi.

***

Došla sam pred vrata Kaulitz kuće. -Ok, pokucaj. Možeš ti to.- ohrabrivala sam samu sebe. Pokucala sam.
-Evo, odmah!- viknuo je iznutra. Onda sam začula lavež. Pas? O, da...on ima psa. Ja se bojim pasa, a psi mene općenito mrze. Jedini pas koji me podnosio i kojeg sam ja voljela je bio moj pas. Otvorio je vrata.
-Hej!- rekao je i poljubio me.
-I tebi.- rekla sam i ušla. Ponovno je zalajao. Uplašila sam se.
-Mir, mir.- Tom je viknuo na psa.
-Jel grize...mislim, jel opasan?- uplašeno sam zamucala.
-Moj pas? Ma nee. Nije opasan. Samo ne voli strance. Boji te se.- nasmijao se Tom i produžio do kauča. Krenula sam za njim. Kad me pas spazio prvo je malo buljio u mene. Stajala sam skamenjena. Onda je potrčao prema meni. Zatvorila sam oči. Pas se počeo penjati po meni i cviliti.
-Tom? Jel ovo napad?- nasmijala sam se i pogladila psa.
-Ne. Ne znam što je to. Obično to ne radi. Malo se previše zbližio s tobom s obzirom da si mu još strana.- Tom se začudio i skinuo psa s mene. -Sjedi, sad ću ja. Hoćeš popiti nešto?- pitao me.
-Može.- rekla sam.
-Ok.- rekao je i produžio do kuhinje. Sjela sam na kauč, a pas je skočio i sjeo pored mene. Pogledala sam ga. Počeo je cviliti pa sam ga pogladila po glavi. Čim sam to napravila odmah se bacio meni u krilo.
-Uhm...Tom!- viknula sam malo glasnije.
-Pucaj!- odgovorio je veselo.
-Jel se tvoj pas voli zbližavat?- nasmijala sam se dragajući psa po leđima.
-Ne, ne baš. Mislim, je živahan ali...Ma kako si to uspjela?- rekao je kad je izašao iz kuhinje i vidio kako se ja i njegov pas "zbližavamo".
-Zapravo, nisam ja...on je sam došao.- odgovorila sam ne skidajući pogled sa psa.
-On je sam tebi došao i sjeo u krilo?- pitao je pomalo nevjerujući.
-Da.- podigla sam pogled prema njemu.
-Čudno. Nikad to još dosad nije napravio.- rekao je vratio se u kuhinju. Uskoro se vratio u ogromni dnevni boravak i sjeo pored mene. Pas je još uvijek tamo sjedio.
-Ajde, idi sad.- Tom je lagano gurkao psa. Ovaj se nije micao. -Mali, ajde, furi!- ovaj ga je pogledao i zalajao! Nasmijala sam se.
-Ma pusti ga. Baš se lijepo smjestio.- nasmijala sam se.
-Zašto imam osjećaj da ti se više sviđa moj pas od mene?- nasmješio se.
-Ma nee. Volim ja vas obojicu!- nisam ni shvatila što sam rekla.
-Aha, i ja, to jest mi, tebe volimo.- i onda je uslijedila stanka jer smo oboje shvatili što smo zapravo rekli. Nije me zbunilo. Bila sam sigurna da je to prava stvar.

Ispričavam se što ne stignem javiti. Javit ću vam kad se vratim!


Post je objavljen 29.12.2009. u 12:06 sati.